Vatikanske dnevne novine ponovno su postavile pitanje je li Juda u paklu, što je u suprotnosti s dosljednim naukom Katoličke Crkve o tom pitanju.
U L’Osservatore Romano objavljen je 29. ožujka članak pod naslovom „Naš brat Juda”, koji je napisao o. Simone Caleffi. Članak je čitateljima predstavio Judu kao pojedinca opterećenog teškim okolnostima koji treba promatrati sa sažaljenjem i pažnjom.
„Što može biti očajnije od neprihvaćanja oproštenja, a time i voljenja, od strane najdraže osobe? Ipak, tko može biti siguran u Judinu vječnu propast?” napisao je o. Caleffi i dodao: „Što mu je moglo proći kroz srce na kraju, koja posljednja misao, kakav vapaj? Jedno je sigurno: Isus, koji je beskrajno milosrđe, ponudio je svoj život za svakoga čovjeka, pa tako i za najnesretnijeg i najočajnijeg prijatelja“.
Ući u stav nečijeg srca je teško. A kamoli razumjeti motive i ponašanja drugih kad ponekad ne možemo razumjeti ni sami sebe!
Caleffi se osvrnuo na poljubac koji je Juda dao Kristu u Getsemanskom vrtu (usp. Mt 26, 49), tvrdeći da je to bio poljubac prijateljstva bez ikakvog zlokobnijeg značenja: „Poljubac u lice bio je znak prijateljstva, za razliku od onog na ruke, a trebao je pokazati ništa više od poštovanja učenika prema učitelju”.
To što je Krist nazvao Judu “prijateljem“ znači da „Krist to govori i svakome od nas, svakome od onih koji bi ga svaki dan mogli izdati“, napisao je o. Caleffi. Pozvao je svoje čitatelje da suosjećaju s Judom, zamolivši ih da „pokušaju na trenutak zamisliti njegovu egzistencijalnu situaciju… Ljubav prema Isusu, od kojega se osjećao istinski voljenim, kao što ga je i neizreciva težina krivnje shrvala”.
Članak je nastao prema homiliju koju je 1958. na Veliki četvrtak održao o. Primo Mazzolari, a nosi i isti naslov! U homiliji se tvrdi da Juda nije u paklu i pozivala se katolike da suosjećaju s Judom. I tu je homiliju objavio L’Osservatore Romano 2021.
Raspravljati protiv osude Jude bila je redovita tema u postkoncilskim teološkim poslanicama. Ovu je tezu slavno predložio Hans Urs von Balthazar u svom tekstu „Usuđujemo li se nadati da će svi ljudi biti spašeni?“.
Papa Franjo također je dao komentare slične o. Caleffija, kada je u Velikom tjednu 2020. izjavio da ne zna gdje je Juda. „Kako je Juda završio? Ne znamo”, rekao je papa tijekom homilije.
„Juda, možda kao dobar mladić i s dobrim namjerama, završi kao izdajica do te mjere da ode na tržnicu prodavati”, rekao je Franjo, koji je očigledno čitao homiliju o. Mazzolarija. Ali „Krist nikada Judu osobno ne naziva ‘izdajnikom’. Umjesto toga, Isus ga naziva ‘prijateljem’ i ljubi ga”.
Katolička tradicija o Judi
Takvi argumenti o Judinoj nagradi ipak nisu u skladu s prikazom iz Svetog pisma. Matejev izvještaj o Posljednjoj večeri (Mt 26, 24 – 25) bilježi Kristove riječi o onome tko bi Ga izdao:
„Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije. A Juda, izdajnik, prihvati i reče: Da nisam ja, učitelju? Reče mu: Ti kaza“.
Djela apostolska pripovijedaju o položaju palog apostola u paklu, navodeći da je Juda „stekao predio cijenom nepravednosti“. Odabirući Judinu zamjenu, jedanaestorica apostola govore ovako: „Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto“.
Ivanovo evanđelje prepričava riječi koje je Krist uputio Judi, tijekom njegove molitve prije uhićenja: „Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni“ (Iv 17, 12).
Komentirajući evanđeoski odlomak (Mt 26,49) o susretu Jude i Krista u Getsemanskom vrtu, sv. Toma Akvinski odbacuje argumente koje iznose o. Caleffi i papa Franjo. Juda je, piše sveti Toma Akvinski, „od znaka prijateljstva napravio znak izdaje; ‘…Udarci iz ruke prijatelja dobro su mišljeni; ali su lažni cjelovi mrziteljevi’“ (Izr 27,6).
Dok o. Caleffi i papa Franjo tvrde da Kristov naziv za Judu “prijateljem” sugerira da Juda nije tako zao kao što je katolička teologija naučavala, sv. T. Akvinski citirao je Sveto pismo kako bi primijetio da „kad god On [Krist] nekoga naziva prijateljem, on govori prijekorom”.
Sveti Toma Akvinski dodao je drugo tumačenje riječi „prijatelj“ tvrdeći da je to bila “permisivna“ riječ koju je Krist upotrijebio, kako bi potaknuo Judu da dovrši svoj čin izdaje u skladu sa Svetim pismom.
U svojoj studiji Catena Aurea, koja uspoređuje komentare svetaca i crkvenih otaca, sv. Toma Akvinski predstavlja Origenove komentare na odlomak na koji su se pozivali o. Caleffi i papa Franjo:
„Mislim da svi izdajnici istine vole preuzeti krinku istine i koristiti znak poljupca. Kao i Juda, svi heretici nazivaju Isusa učitelju (Rabbi), i od Njega dobivaju blag odgovor. „A Isus mu reče: Prijatelju, zašto si ovdje?”. On kaže, “prijatelju,” prekoravajući njegovo licemjerje; jer u Svetom pismu nikada ne nalazimo da se ovaj izraz obraćanja koristi za nešto dobro, pošto nalazimo odlomke koji to tvrde kao što su: „Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?“ (Mt 22, 12) i „Prijatelju, ne činim ti krivo“ (Mt 20, 13)“.
Doista, sv. papa Lav Veliki, sv. Augustin, sv. Katarina Sijenska i crkvena liturgija su složni u pogledu sudbine Jude Iškariotskog.
Kardinal Avery Dulles u jednom je članku pod naslovom „Stanovništvo pakla” objasnio sudbinu Jude:
„Novi zavjet nam ne govori u puno riječi da je neka određena osoba u paklu. Ali nekoliko se izjava o Judi teško može drugačije protumačiti. Isus kaže da je sačuvao sve one koje mu je Otac dao osim sina propasti (Iv 17,12). Na drugom mjestu Isus naziva Judu đavlom (Iv 6,70), a opet o njemu kaže: „Bilo bi bolje za tog čovjeka da se ni rodio nije” (Mt 26, 24; Mk 14, 21)“.
Mons. Dulles je u nastavku istog članka napisao sljedeće: „Teško može biti istinita izjava da je Juda među spašenima. Mnogi sveci i naučitelji Crkve, uključujući sv. Augustina i sv. Tomu Akvinskog, uzeli su kao istinu da je Juda bio osuđen. Neki crkveni oci stavljaju Neronovo ime u isto odabrano društvo, ali ne daju dugačak popis imena, kao što bi to učinio Dante“.
