Kako prenosi portal Crux, Katolička Crkva – koju “često smatraju konzervativnom institucijom, jer promiče svetost braka između muškarca i žene i nepovredivost ljudskog života; a razvod, pobačaj i gay brak smatra teškim grijesima” – kada je riječ o odnosima između nacija i globalne politike “možda je među najliberalnijim organizacijama na svijetu”.
“S obzirom na val populizma i nacionalizma koji je zahvatio Europu i Sjedinjene Države, stav Vatikana o imigraciji je napredan i progresivan”, rekao je Kevin Appleby, viši direktor Međunarodnog centra za migracijsku politiku.
Appleby je razgovarao za Crux na povratku u SAD iz Marakeša u Maroku, gdje je stotinu šezdeset i četiri zemlje glasovalo za UN-ov Global Compact sporazum. Iako dokument nije pravno obvezujući, on promiče pozitivan pogled na migracijske tokove i predlaže zajedničku mrežu i najbolje prakse za njihovo rješavanje.
Nekoliko je zemalja odlučilo odustati od potpisivanja, posebice SAD-e, Italija i neke zemalja istočne Europe, koje su zauzele stav da imigracija predstavlja egzistencijalnu prijetnju socijalnoj i ekonomskoj dobrobiti njihovih zemalja.
“Nativizam je u porastu, populistički pokreti dobivaju na značaju”, primijetio je Appleby, “ali Sveta Stolica i Crkva imaju čvrsto uvjerenje o migracijama koje se neće mijenjati zbog političkih vjetrova.”
Već dvije godine Sveta Stolica surađuje, predlaže i promiče nastojanja UN-a, u skladu s naporima pape Franje, kako bi dobrodošlicu imigrantima učinila trajnom ostavštinom njegova pontifikata.
Vatikanski Odjel za migrante i izbjeglice, u suradnji s nekoliko biskupskih konferencija i katoličkim nevladinim organizacijama, predstavio je Dvadeset akcijskih točaka o migrantima i izbjeglicama koji nisu samo progresivni, već i revolucionarni s obzirom na globalni kontekst.
• Imigranti i izbjeglice trebaju imati pristup zdravstvenoj skrbi, minimalnoj plaći i obrazovanju;
• Trebaju imati slobodu izbora mjesta stanovanja;
• Treba izbjegavati pritvor za djecu i obitelji, čak i dalju rodbinu treba spojiti neovisno o financijskim poteškoćama;
• Trebalo bi povećati međunarodni proračun za države dobrodošlice;
• Državljanstvo treba priznati rođenjem, a zemlje moraju osigurati brz, siguran i pristupačan put do državljanstva;
• Potrebu poznavanje lokalnog jezika za imigrante, pogotovo u dobi od preko 50 godina, u svrhu dobivanja državljanstva treba ukinuti.
Ovo su samo neki od primjera Vatikanskog programa kada je riječ o promicanju imigranata i njihovoj slobodnoj mobilnosti širom svijeta. Na ovaj popis dodan je i napor Svete Stolice da ukloni razliku između izbjeglica i imigranata, što je temeljna klasifikacija koja određuje ponašanje zemalja prema pridošlicama.
“Sveta Stolica je u više navrata naglasila uvjerenje da smo prije podjele granica bili jedna ljudska obitelj i pozvala na veću humanizaciju globalnog kretanja ljudi”, rekao je slovenski nadbiskup Ivan Jurkovič, apostolski nuncij i stalni promatrač Sveta Stolica pri Ujedinjenim narodima u Ženevi.
“Usvajanje Globalnog dogovora o migraciji dolazi u kritičnom trenutku povijesti”, rekao je državni tajnik Vatikana, talijanski kardinal Pietro Parolin, tijekom svog govora na međuvladinoj konferenciji u Maroku 10. prosinca.
Kada se tim izazovima “ne uspije dobro upravljati”, dodao je, “može nastati kriza, retorika može zasjeniti razum, a migranti mogu izgledati više kao prijetnja nego kao braća i sestre kojima je potrebna solidarnost i osnovne usluge.”
“Sveta Stolica je uvjerena da se golemi izazovi koje nam donosi migracija, mogu najbolje riješiti s multilateralnim procesima umjesto s izolacionističkim politikama”, zaključio je Parolin.
Suradnja ponekad znači i kompromis. Dok sporazum u mnogome odražava katolički pogled na migracije, on također uključuje indikacije o reproduktivnom zdravlju “koje ne prepoznaju inherentnu vrijednost i dostojanstvo ljudskog života u svakoj fazi njegova početka, razvoja i završetka”, kako je Parolin opisao, te će Sveta Stolica predstaviti svoje rezerve o tome u dogledno vrijeme.
