Papa Franjo je mnogo puta jasno iskazao svoju zabrinutost zbog širenja teorije o rodnoj ideologiji pa, kako piše John Allen za Crux Magazine, ako postoji jedno pravilo u Rimu ono glasi – kad je šef zabrinut, službenici stupaju u akciju.
Ne iznenađuje stoga da je 12. – 13. ožujka održana konferencija u Rima na sveučilištu Santa Croce o “Pravu na odgoj i obrazovanje” na kojoj je predstavljen dokument o rodnoj ideologiji, rad Vincenta Turchia, profesora kanonskog i crkvenog prava na Sveučilištu Salento u južnoj Italiji.
Općenito, kada iz Vatikana spominju “rodnu ideologiju”, ne misle na određenu teoriju povezanu s određenim misliocem nego na značenje pojma kao šireg intelektualnog i kulturnog fenomena koji predstavlja tri međusobno povezana rizika:
• potkopavanje ideje da su seksualni identitet i orijentacija rezultat prirode, predlažući da orijentacija, a samim time, seksualno ponašanje, nije vezano uz objektivne moralne norme, nego je rezultat slučajnih povijesnih i kulturnih izbora.
• Poticaje od strane države, koja promovira takvu viziju roda u školama, čime se ugrožava pravo roditelja da budu primarni odgajatelji svoje djece.
• Pod krinkom izbjegavanja diskriminacije na temelju seksualne orijentacije, stigmatizira se tradicionalne vjerske i moralne stavove koji na kraju i sami postaju jedan oblik diskriminacije.
Sve tri točke su istaknute u Turchievom dokumentu.
Rodna ideologija, ističe Turchi, utemeljena je na “dobro poznatim filozofskim i antropološkim konceptima”, koji počinju s “primatom kulture nad prirodom”. Prema tom stajalištu, rekao je, priroda se smatra “marginalnom”, tako da su seksualne različitosti “nebitne i promjenjive”, te mogu biti oblikovane na temelju “individualnog samoodređenja”.
Turchi napominje da se danas rodna ideologija uvodi u škole na različite načine, uključujući ne samo spolni odgoj nego i mnoge druge predmete, kao što su to učinili u kontroverznom španjolskom programu građanskog odgoja u osnovnim školama.
Iako često prikazani kao način sprečavanja diskriminacije prema LGBTQ osobama i nasilničkog ponašanja u školama, Turchi tvrdi da korišteni materijali zapravo idu mnogo dalje.
“To nije ograničeno na predstavljanje načela nediskriminacije, nego predviđa i (pravo na) brak za osobe istog spola, ili registraciju istospolnih parova, kao i pravo na posvajanje i tako dalje.”
“To nije isto kao i jednaka prava za istospolne osobe“, napisao Turchi.
Turchi je također predstavio slučajeve iz Španjolske, Francuske i Italije kako bi ilustrirao dinamiku provođenja rodne ideologije u Europskim školama danas. Francuski slučaj je baziran na nastavnom programu pod nazivom Abeceda jednakosti, koji je nastao u suradnji dva Ministarstva – obrazovanja i ženskih prava, te pokrenut u rujnu 2013. godine.
Iako osmišljen kako bi pomogao djeci u prevladavanju negativnih rodnih stereotipa, kritičari kažu da u stvarnosti samo zamagljuje razlike između muškarca i žene. Na primjer, u dječjima igrokazima bajki, npr. dječaci su poticani da igraju ulogu Crvenkapice, a djevojčice vuka. Kada se proučava Renoirovu sliku Madame Charpentier s djecom, Vlada predlaže nastavnicima da istaknu kako su tad i dječaci, kao i djevojčice, nosili haljine, ili da je kralj Luj XIV. nosio visoke pete i ukrasne vrpce.
Škole odabrane za pilot program našle su se na meti bijesnih roditelja koji su inicirali prosvjede i bojkot, uključujući i mnoge katoličke roditelje koje tvrde da država nadilazi svoje granice, ulazeći u područje vrijednosti i identiteta koji pripadaju obiteljima i roditeljima.
Turchi je naveo i zbivanja u sjevernoj Europi, uključujući i usvajanje “rodno neutralne” zamjenice u švedskim školama i usvajanje materijala za spolni odgoj u Danskoj koji dopušta mogućnost dovođenja transseksualne prostitutke kao gosta predavača u školu, bez mogućnosti da roditelji sami odluče hoće li im dijete biti na tim satima ili ne.
“Rodna ideologija se širi bez ikakve otvorene rasprave, te je nametnuta u zakonodavstvu, a zatim u školskim materijalima i u drugim predmetima“, istaknuo je Turchi, a “svatko tko se protivi je označen kao rasist ili onaj tko potiče diskriminaciju“.
