“... tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik… ja sam vrata ovcama”
DANAŠNJA USKRSNA NEDJELJA NOSI NAZIV NEDJELJA DOBROGA PASTIRA a to je zato što se evanđelje koje se danas čita uvijek uzima iz Ivanova 10. poglavlja u kojemu Isus o sebi govori kao o dobrom pastiru. On ovce svoje zove imenom.
Pravi pastir svoje ovce poznaje po imenu, zove ih a one reagiraju na njegov glas. Između pravog pastira tako je uspostavljen jedan nutarnji odnos, duboka i neraskidiva veza. Naša veza s Isusom uspostavljena je po svetim sakramentima, i po njima mi učvršćujemo svoj odnos, prepoznavanje glasa. Kao što ovca reagira samo na poznati i dragi joj glas njenog pastira, a od tuđinčeva glasa bježi, tako treba reagirati i vjerničko srce.
Kolika je istinska vjernost u onoga tko se naziva kršćaninom vidi se upravo po tome na čiji glas reagira, kome iskazuje svoje povjerenje. U današnjem evanđelju Isus sebe naziva pastirom, ali se predstavlja i kao vrata ovcama. Ovca iz njegova stada je ona koja reagira na njegov glas, koja njega sluša, i koja ulazi kroz njega u ovčinjak, odnosno u Crkvu. Ima onih koji se ne drže toga Božjeg reda, koji traže neke druge ulaze.
Budući da postoje samo jedna vrata (jedan Krist) i samo jedna Crkva, svi drugi koji dolaze sa svojim nekim pričama i ponudama zapravo preskaču negdje drugdje (vidi Iv 10, 1). Preskakati negdje drugdje znači ne držati se volje Božje, objave Božje i ispravnog nauka. To su razna krivovjerja i razne ideologije koje djeluju protiv Crkve. Kao takvi oni drugdje preskaču, i jer djeluju protiv Krista pastira i njegove Crkve oni su razbojnici i kradljivci, odnosno kradu članove Božjeg stada, zavode, unose razdor, dijele.
Naravno da takvima nije do dobra ovaca, a njihovo srce je puno zavisti, mržnje i ubojitosti, pa zato kad uspiju negdje drugdje preskočiti (preko nečije naivnosti i neznanja) tada (jer su kradljivci) to koriste samo da ukradu, zakolju i pogube što više ovaca. Odnosno, gledaju kako bi učinili što više štete u Božjem stadu, u Crkvi Kristovoj. Oni nikada ne idu na vrata jer se boje Vratara i Pastira (Krista). Pogubna krivovjerja, sekte i ideologije neprestano vrebaju na Crkvu, traže najslabije točke kod pojedinih članova i onda tu preskaču i iskaljuju svoju krvožednost i razbojništvo.
MEDIJSKI KRADLJIVCI I RAZBOJNICI
Ovih smo dana mogli pratiti što se događa kad se (zbog naivnosti) dopusti kradljivcu da uskoči u ovčinjak… On ostavlja pustoš, pustoš prije svega u vjerničkim srcima koja su se dala zavesti tom lukavošću, i onda su iskusili svu krvožednost koja ne štedi nikoga. Pustoš u ljudskim srcima je ono što ostaje poslije pohoda takvog kradljivca…
Naslućujući štetu koja je učinjena sam svećenik je ponavljao – … sve je propalo… I još je rekao da sada, par dana nakon svega, vidi kako nije trebao dopustiti medijima da ulaze u crkvu i snimaju. Podilaziti takvim medijima je kao milovati vuka dok vam davi ovcu. Oni su od svega napravili predstavu za one koji u Crkvu ne ulaze na vrata nego preskaču ogradu samo da ukradu, zakolju i pogube…
Budući da je Isus rekao “ja sam vrata ovcama”, jasno je kako medijskim kradljivcima nimalo nije bilo do Krista, niti do istine, najmanje do malih prvopričesnika koji su prvi put u životu primali najveću svetinju, Tijelo Kristovo. Naprotiv, kad im se naivno dopustilo da uskoče u sveti prostor to su maksimalno iskoristili i svojski se potrudili da iz dječjih srca ukradu ono što je najsvetije, i tako umjesto najveće slatkoće u srcu mnogi su zaboravili koga su to upravo primili.
Umjesto doživljaja radosti zbog toga se nametnuo gorak okus kao poslije pohoda kradljivca u nečiju kuću. A jasno je onda bilo kako je medijski kradljivac uspio u svom razbojničkom planu “da ukrade, zakolje i pogubi”. Medijskim kradljivcima ujedno je uspjelo u toj razbojničkoj akciji baciti u sjenu i vijest kako se 30 000 katoličkih mladića i djevojaka okupilo u Vukovaru kako bi sa svojim pastirima slavili Boga.
Tim medijskim kradljivcima uspjelo je uskočiti u sveti prostor i oskvrnuti ga svojim krvožednim izvještavanjem. Tim medijskim kradljivcima uspjelo je u srca mnogih ubaciti gorčinu, sablazan i osudu prema svećeniku, pa tako i prema Crkvi, te tako u srcima mnogih ljudi ostavljajući pustoš od koje će se neki teško oporaviti.
Medijski kradljivci i razbojnici kojima nije do svetosti prostora, nego naprotiv do toga kako bi kroz senzacionalizam i sablažnjavanje što bolje unovčili vijest, dovode na kraju do toga da je kod mnogih ukradena i ubijena svaka zdrava vjera, i svaki zdrav osjećaj za ono što je ispravno i sveto. Tko god se na bilo koji način dao uvući u tu razbojničku medijsku diverziju bio je vrlo brzo duhovno pokraden, vjernički i ljudski opustošen…
To su također bili i svi oni koji su pljeskali kod svete pričesti i tako od svetog prostora načinili kuću trgovačku, i svi oni koji su osudili svećenika na osnovu medijski servirane pljačke, i koji su zbog svega toga zaboravili slušati glas Isusov, i zapravo posve zaboravili na Isusa.
Pljesak upućen u trenutku kad sva pozornost treba biti na Kristu, u srcu koje treba biti ispravno raspoloženo da bi ga primilo, potpuni je promašaj i potpuna krađa. Najveću pogrešku svećenika (i sam je to kasnije priznao) u svoj ovoj priči smatram što je uopće dozvolio Tv kamerama (s očito razbojničkim nakanama) da ulaze u sveti trenutak podjele svete pričesti i tako ga posve profaniraju.
Dakle, svećenik je podlegao pritisku razbojnika, a on je preskočio i to iskoristio kako bi ga još više oblatio a ljudima ukrao ono što im je najsvetije. To uopće ne čudi jer sam Isus reče: “Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi.” Preko Adama (ovdje ni krivog ni dužnog) su mnogi u ovoj serviranoj razbojničkoj režiji progutali otrovni zalogaj zmije i njezine razbojničke družine.
Isus nas je došao izbaviti od razbojnika i njegove ubojitosti, on je došao kako bismo po njemu imali život, i to život u izobilju (vidi Iv 10, 10). Pravi vjernik zato nikada ne ide za glasom tuđinca (i kada on zvuči umiljato), nego naprotiv bježi od njega, ne sluša takve (vidi Iv 10, 5.8). Pravi vjernik uvijek sluša glas svoga pastira, poznati glas njegove Crkve i njega slijedi, a ne glas onih kojima nimalo nije do dobra Božjeg stada…
Sa stranice dominikanci.hr
