U drastičnom odstupanju od učenja Katoličke crkve, Vatikan glorificira “svjedočanstva” o posvajanju djece od strane homoseksualnih parova, kao i samu homoseksualnost.
Web stranica za nadolazeću Sinodu o sinodalnosti, koju nadzire Glavno tajništvo Biskupske sinode, istaknula je u petak kao hvale vrijedne tri priče o posvojiteljima homoseksualcima.
Prva, pod naslovom “Parkerova pro-life priča”, govori o tome kako je žena koja je bila na rubu pobačaja odlučila dati dijete na posvajanje kada je vidjela da je njezin prijatelj, koji je bio u istospolnoj vezi, želio dijete. Priča pripisuje zasluge homoseksualnoj vezi za spašavanje djetetova života, zaključujući: “Danas je Parker osmogodišnji dječak s dva roditelja puna ljubavi, Karlom i Diegom, čija je veza spasila ovo dijete od pobačaja.”
Druga, pod nazivom “Priča o seksualnosti koja daje život”, govori o tome kako je “bračni” gay par posvojio lokalne tinejdžere s mentalnim poteškoćama.
Posljednja priča govori o tome kako su muškarac koji predaje u katoličkoj školi i njegov “bračni” partner “odlučili udomiti, voljeti i posvojiti malu djecu iz inozemstva i tako ih izvući iz krajnjeg siromaštva”.
Učiteljeva je „najveća tuga što mora skrivati svoju spolnost kako bi zadržao posao u crkvenoj instituciji i što se u Katoličkoj crkvi ne osjeća dobrodošao upravo zbog svoje seksualnosti koju smatra Bogom danom, i to usprkos svojoj odluci da pomaže siromašne kroz svoju ‘pro-life’ odluku o posvojenje”, zaključuje priča.
Prikaz priča o posvojenju homoseksualaca u pozitivnom svjetlu od strane tako važne vatikanske institucije je vrlo skandalozan, dijelom zato što podržava jedan od “posebnih smrtnih grijeha koji su toliko zli da se za njih kaže da su grijesi koji vape u nebo za osvetom ”, što potvrđuje katolički katekizam — naime, sodomiju.
Podržavajući istospolno roditeljstvo, Glavno tajništvo Biskupske sinode, koje je “izravno podređeno rimskom papi”, povlači jednu sablazan na drugu, odnosno u ovom slučaju opravdava “nasilje” nad djecom, prema vlastitom učenju.
Naime, Kongregacija na nauk vjere je izjavila, prema tadašnjem prefektu Josephu kardinalu Ratzingeru, kako bi “dopuštanje da djeca budu posvajane od strane osoba koje žive u [istospolnim] zajednicama zapravo značilo vršenje nasilja nad tom djecom” stavljajući ih “u okruženje koje nije pogodno za njihov puni ljudski razvoj”.
