Zamislimo mladića koji je pao u teške grijehe, koje je već ispovijedao, i koji se vratio prijateljstvu s Bogom. Đavao ga opet mami da padne pod isti grijeh; Mladić se neko vrijeme opire, ali zbog posljedica zablude koje mu sugerira neprijatelj, on se počinje kolebati.
“Reci mi, mladiću“- kaže mu: “Što ćeš učiniti? Hoćeš li sada, zbog tog bijednog užitaka, izgubiti milost Božju, koju si upravo stekao, a koja je vrednija od cijelog svijeta? Zar ćeš si sam dodijeliti kaznu vječne smrti, i osuditi se da vječno goriš u paklu?“
“Ne“, odgovorit će: “Ja ne želim sebe osuditi; Želim se spasiti; Ako počinim taj grijeh, nakon toga ću ga ispovjediti.“
Evo prve đavolske zablude! Kažeš da ćeš se poslije ispovjediti; ali u međuvremenu ćeš izgubiti svoju dušu.
Recite mi, kada biste imali dragulj vrijedan tisuću kruna, biste li ga bacili u rijeku govoreći: “Kasnije ću napraviti temeljitu potragu za njim, i nadam se da ću ga pronaći?” Vi držite u ruci dragocjeni dragulj svoje duše, koju je Isus Krist otkupio svojom krvlju, a vi dobrovoljno idete u pakao (jer kažnjavanjem za svaki smrtni grijeh, vi ste osuđeni na vječnu vatru) i kažete, “Ja se nadam oporavku uz pomoć dobre ispovijedi.”
No, što ako se ne oporavite, kakve su onda posljedice? Za povratak Božje milosti, potrebno je pravo pokajanje, što je dar od Boga. Ukoliko Bog ne daje milost pokajanja, a smrt vas zatekne, i ne stignete na vrijeme obaviti ispovijed, što će onda biti s vama?
Kažete da ćete ići na ispovijed prije nego što prođe tjedan dana. A tko vam obećava da ćete živjeti tjedan dana? Zatim kažete da ćete ići na ispovijed sutra. A tko vam obećava sutra? Sveti Augustin kaže: “Bog nije obećao sutra. Možda će ga dati, a možda i neće“. Možda će ga baš vama uskratiti, kao što je učinio tolikim drugima koji su legli u postelju dobrog zdravlja, a pronađeni su mrtvi u jutarnjim satima. Koliko samo ljudi umire u vrijeme činjenja grijeha, te su poslani u pakao! I što ako se isto dogodi s tobom, kako ćeš moći popraviti svoju vječnu propast?
Budite uvjereni kako je s ovom zabludom – ja ću poslije ići na ispovijed, đavo odveo na tisuće i tisuće kršćana u pakao. Teško je naći grešnika, toliko prepuštenog očaju, koji želi svoje prokletstvo. Počinivši grijeh, svi se grešnici nadaju pokajanju i odlasku na ispovijed; i tako, dakle, tolike su jadne duše izgubljene; a ne postoji lijek za njihovo prokletstvo.
Ali vi kažete: “U ovom trenutku ne mogu odoljeti ovoj napasti.” Evo druge zablude đavla, koji te uvjerava kako u ovom trenutku nemaš snage da se odupreš strasti.
Prvo, potrebno je znati da, kao što apostol kaže: “Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati.” (1 Kor 10, 13). Osim toga, pitam vas, ako se sada ne možete oduprijeti požudi, kako ćete to moći u budućnosti? Nakon što ste popustili jednoj napasti, đavao će vas iskušavati mameći vas na druge grijehe, i vaš pristanak na grijeh samo povećava njegovu snagu protiv vas, a vi ćete postajati sve slabiji. Ako, dakle, ne možete ugasiti plamen strasti, kako možete očekivati da ćete ga ugasiti kada njegova snaga postane još jača?
Kažete, Bog će mi pomoći. Ali tu pomoć vam On daje i sada. Zašto onda ne odgovorite na Njegovu milost i ne zavladate svojim strastima? Možda očekujete da će Bog dati obilniju pomoć i milosti nakon što ste više griješili. Ako u ovom trenutku želite veću pomoć i snagu, zašto ih ne zatražite od Boga? “Tražite i dat će vam se!” (Mt 7, 7).
Bog ne može prekršiti svoje obećanje. Utecite se njemu i On će vam dati snagu koja vam je potrebna kako biste se oduprijeli svakom iskušenju. “Bog ne zapovijeda nemoguće”, kaže Tridentski sabor; “Ali s njegovim zapovijedima On nas opominje da radimo ono što možemo sa stvarnom pomoću koju nam daje; a kad ta pomoć nije dovoljna kako bismo mogli odoljeti iskušenjima, On nas potiče da tražimo dodatnu pomoć, koju će nam dati ako ga zamolimo za tu nakanu.“
