U Berlinu su prošli četvrtak predstavljeni zastrašajući rezultati studije koja se odnosila na „Skrb za pastoralne djelatnike“ njemačke katoličke Crkve.
Prof. Christopher Jacobs, svećenik i pastoralni psiholog, predstavio je iznenađujuće rezultate neovisnog dvogodišnjeg istraživanja, koje je obuhvatilo 22 od 27 njemačkih biskupija, a ukupno je 8600 ljudi sudjelovalo u istraživanju (od toga 4200 svećenika). Ovo je najveće istraživanje ovakvog profila provedeno u Njemačkoj, a sigurno će izazvati puno pažnje i u drugim zemljama.
Iako je prof. Jacobs izjavio kako su oni prije svega proučavali stvari kao što su zadovoljstvo poslom, predanost, zdravlje, izgaranje na poslu, stres, odnos prema nadređenima i međuodnosi, na površinu su isplivali zabrinjavajući pokazatelji stanja njemačkih dušobrižnika.
O čemu se radi?
Osobnu dnevnu molitvu (jednom ili više puta na dan) prakticira 58% svećenika, 66% đakona, 56% pastoralnih pomoćnika i 63% službenika u župi.
Nema neke veće razlike u učestalosti molitve između klera, odnosno svećenika, i laika tj. drugih zaposlenika u pastoralu.
Međutim, izgleda da je ispovijed izgubila na značaju, ne samo kod vjernika laika, što je samo po sebi alarmantno, nego i kod klera: samo 54% svećenika se ispovijeda jednom godišnje (ili čak manje!).
To također vrijedi i za 70% đakona, 88% djelatnika u župi i 91% pastoralnih djelatnika- ispovijedaju se jednom godišnje.
I dok im očito duhovni život nije toliko važan, naglasak je na aktivnom socijalnom angažmanu u čemu prednjače đakoni.
Jedna trećina ispitanih svećenika je jasno dala do znanja da život u celibatu vide kao teret u svom životu i nešto „ne baš pozitivno“. Jedna četvrtina svećenika se ne bi nikad ponovo odlučila na celibat, a druga četvrtina nije sigurna bi li se ponovno odlučila na takav život. Samo polovica svećenika bi ponovno izabrala ovakav način života. Očito je veliki problem u formaciji za svećenstvo, jer je samo 27,6 posto svećenika ocijenilo formaciju kao korisnom što se tiče ovog problema.
Da ironija bude veća, za naručitelje istraživanja ovaj dio je bio manje bitan, pa prof. Jacobs zaključuje kako je „Najvažniji rezultat: dušobrižnici i pastoralni djelatnici i djelatnice su vrlo zadovoljni svojim životom i svojim radom.“ Njihovo zadovoljstvo je čak iznad njemačkog prosjeka u odnosu na ostala zanimanja. Odnosno, spadaju u grupu koja ima manji rizik od psihičkih poremećaja kao što su depresija i anksioznost.
Sve rezultate istraživanja možete pročitati ovdje.
