Improvizirane riječi Svetog Oca Međunarodnoj teološkoj komisiji
Hvala vam na ovom posjetu. I hvala vam na vašem radu. Imam ovdje jedno dobro zapaženje s teološkom tematikom, ali zbog mog zdravlja bolje je da ga ne čitam. Podjelit ću ga s vama.
Hvala vam za ono što radite. Teologija, teološka razmatranja, vrlo su važni. Ali ima nešto kod vas što mi se ne sviđa; oprostite na mojoj iskrenosti. Jedna, dvije, tri, četiri žene: jadne žene! One su same! Ah, oprostite, pet. U tome moramo napredovati. Žene imaju sposobnost teološkog promišljanja koja se razlikuje od sposobnosti nas muškaraca. Bit će to zato što sam mnogo proučavao teologiju žene. Pomogla mi je dobra Njemica, Hanna-Barbara Gerl, o Gradiniju. Proučavala je povijest i teologija te žene nije možda tako duboka, ali je lijepa, kreativna. A sada, na predstojećem susretu devetorice kardinala, razmišljat ćemo o ženskoj dimenziji Crkve.
Crkva je žena. I ako ne znamo što je žena, što je teologija žene, nikada nećemo razumjeti što je Crkva. Jedan od velikih grijeha koje smo doživjeli je “muževnost” Crkve. A to se ne rješava svećeničkim putem; to je nešto drugo. Razrješava se na mističan način, pravi način. Balthasarove misli donijele su mi toliko svjetla: Petrovo načelo i Marijansko načelo. O tome se može raspravljati, ali tu su dva principa. Marijanski je važniji od Petrovog, jer postoji Crkva zaručnica, Crkva žena, a ona nije muškarac.
A vi ćete me pitati: kuda vodi ova rasprava? Ne samo da vam kažem da biste trebali imati više žena ovdje – to je jedna stvar – nego da vam pomognem razmisliti. Crkva kao žena, Crkva kao zaručnica. To je zadatak koji tražim od vas, molim vas! Da Crkva bude manje muževna!, apelirao je Sveti Otac.
