Sada nam često govore da Isus nikada nikog nije odbacio. Istina, ali puno ljudi je odbacila Njega – što je zapravo bit.
Papa Franjo je više nego jednom izrazio snažno negodovanje prema Sinodalnom putu u Njemačkoj, ali onim što je učinio i propustio učiniti, namjerno ili ne, donekle je ohrabrio i Nijemce i one koje imaju slično mišljenje. Unatoč nekom nejasnom hvalisanju koje je prošlog tjedna upućivalo na dijalog pun poštovanja između različitih grupa, bit razgovora se nije puno promijenila.
Primjerice, “uključivost“ LGBTIQ+ osoba predstavlja svojevrstan “test“. Temeljno poslanje Crkve – propovijedati Evanđelje svim narodima – posustaje. I u nemalom broju zemalja, i razvijenih i nerazvijenih, vjera nailazi na protivljenje i – pod raznim krinkama – na progone.
Jesu li pitanja o malom postotku seksualnih manjina (prije transrodnog ludila, činili su tri do četiri posto stanovništva) toliko važna da se, kao što je prigovorio jedan europski biskup, pojavljuju „na svakoj drugoj stranici“ nacrta izvješća Sinodalnog puta? Pogotovo s obzirom na činjenicu da će samo mali postotak od tog ionako malog postotka populacije imati ikakvog interesa za Crkvu, koje god zaključke Sinoda donijela? Čini se da bi jedan paragraf, rekao je dobri biskup, bio dovoljan.
Naravno da je biskup apsolutno u pravu, ali on je Ukrajinac latinskog obreda, možda nesvjestan da su, baš kao i tema rasizma za mnoge u zapadnim medijima, LGBTIQ+ pitanja postala središnja pitanja za neke u Crkvi – posvuda, u svim okolnostima i cijelo vrijeme. Kao i optužbe da je Crkva opsjednuta seksom.
U međuvremenu, sama kategorija “LGBTIQ+“ osoba, nedavna izmišljena (čak ni interno dosljedna zbog podjele oko “transrodnosti“), uključuje moralna pitanja koja se dosljedno naučavaju dvije tisuće godina u kršćanstvu, a nekoliko stoljeća prije toga u judaizmu.
Naravno da brojke nisu sve. I dužni smo ostvariti pravdu – pravu pravdu – prema svima, što zahtijeva govoriti istinu. Francuski katolički filozof Rémi Brague, dobitnik Ratzingerove nagrade, tvrdi u knjizi upravo objavljenoj u Parizu ovog tjedna, da su pojmovi poput “islamofobije“ stvoreni kako bi se ljude spriječilo da govore o očiglednim problemima muslimana u Francuskoj.
Na sličan način, u našim zapadnim društvima, pseudo-medicinski izrazi poput “homofobije“ i “transfobije“ stvoreni su iz ničega i koriste se kao da ih je velika većina naroda i kultura kroz povijest koristila, a mnogi danas, koji imaju primjedbe o umjetno izmišljenoj kategoriji “LGBTIQ+” – a kamoli militantnoj LGBTIQ+ agendi – predstavljeni su kao emocionalno bolesni, ako ne i pokvareni, jednostavno zli.
U Crkvi je ova sekularna ideologija (uglavnom) poprimila manje agresivan oblik žaljenja zbog nedostatka “uključivosti“. Ali teško je ne vidjeti implikaciju kako su tradicionalni vjernici – i sama tradicija – ili psihološki kruti ili se opiru Duhu Svetome.
Stoljećima je uobičajena pritužba protiv katolicizma bila da je skolastička filozofija, sa svim svojim razlikama i podjelama, pretjerano sitničava i zahtjevna. Nijedan skolastičar poznat u povijesti nikada nije pitao: „Koliko anđela može plesati na glavici pribadače?“ No, istina je da bi se u rukama osoba manje darovitih od Tome Akvinskog ili Bonaventure skolastika mogla izroditi u cjepidlačenje.
Cjepidlačenje se sada pretvorilo u izmučenu društvenu analizu o “implicitnoj pristranosti“, “mikroagresiji“ i – u Crkvi – promicanje pretencioznih tvrdnji o “pristranosti“, patrijarhatu, klerikalizmu, rigidnosti itd., kao da je Crkva kriva samim time što činjenice održavaju njezinu strukturu i za ono što Crkva zapravo vjeruje i naučava.
Sada nam često govore da Isus nikada nikog nije odbacio. Istina, ali puno ljudi je odbacila Njega – što je zapravo bit. Možete zamijeniti Sveto pismo i tradiciju postmodernom psihologijom i sociologijom, ali ne možete zaboraviti da je On upozorio da odbacivanje Njega i Njegovog nauka dovodi do trajnog odvajanja, što je izričito i rekao:
„Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva“ (Mt 25, 31-33).
