- Prošlo je više od šest mjeseci od objavljivanja knjige koja postavlja ozbiljna pitanja o integritetu kardinala Oscara Rodrigueza Maradiage.
- Prošlo je više od tri godine otkako je pomoćni, generalni vikar i desna ruka kardinala Maradiage, biskup Juan José Pineda Fasquelle, dao ostavku nakon istrage u kojoj je optužen za seksualno i financijsko zlostavljanje u nadbiskupiji Tegucigalpa, Honduras.
- Prošlo je i više od tri godine otkako je kardinal Maradiaga obilježio 75. rođendan, pa je prema kanonskom pravu papi Franji morao podnijeti ostavku.
Danas kardinal Maradiaga ostaje na dužnosti – ne samo kao nadbiskup Tegucigalpe, već i kao predsjedatelj Vijeća kardinala, što je nešto slično papinskom kabinetu. On je jedan od papinih najpouzdanijih saveznika, jedan od najutjecajnijih svjetskih prelata. Očigledno je prošao oluju kritika koje su pogodile njegovu reputaciju kroz nekoliko godina; te se čini da je ostavka njegovog pomoćnika iscrpila energiju istražitelja. Ipak, neka ozbiljna pitanja ostaju bez odgovora.
Ta se pitanja postavljaju u Sacred Betrayals, potresnom izvještaju koji je napisala Martha Alegria Reichmann de Valladares, dugogodišnja kardinalova prijateljica koja je u međuvremenu postala otvoreni kritičar.
Autorica, Martha Reichmann, udovica je Allejandra Valladaresa, koji je godinama služio kao veleposlanik pri Svetoj Stolici, da bi na kraju postao dekan vatikanskog diplomatskog zbora. Godinama su Valladares i Maradiaga bili bliski prijatelji, redovito su posjećivali urede i kuće. Veleposlanik je ponosno tvrdio da je njegovo lobiranje u Rimu pomoglo Maradiagi da postane prvi honduraški kardinal. U danima prije papinske konklave 2013., Maradiaga je satima boravio u veleposlanstvu svoje zemlje u Rimu, telefonirajući svojim kolegama kardinalima, navodno dajući podršku budućem papi Franji.
Prijateljstvo se, međutim, počelo raspadati kada je Maradiaga nagovorio obitelj Valladares da uloži velika sredstva u sumnjivu investiciju koja je propala – a zatim je ignorirao njihove molbe za pomoć.
Ali ima još. Kardinal je također uložio u katastrofalnu investiciju, a pomniji pogled na njegovo financijsko poslovanje otkriva neke zapanjujuće činjenice. Kardinal je primao velike mjesečne uplate od Sveučilišta u Hondurasu, a iako su sredstva navodno bila namijenjena Crkvi, nema zapisa da su položena na račune nadbiskupije. Kardinal je, čini se, ulagao sredstva u europske financijske pothvate, a ne u vlastitu državu gladnu novca. Njegov pomoćni biskup Pineda dobio je od vlade milijun dolara za koje nadbiskupija nije mogla dati zadovoljavajuće objašnjenje gdje su sredstva završila.
Otprilike u isto vrijeme kada su te financijske transakcije izašle na vidjelo, skupina bogoslova u Hondurasu optužila je biskupa Pinedu za seksualno nedolično ponašanje, rekavši da imaju “nepobitne dokaze” o snažnoj homoseksualnoj mreži u nadbiskupiji. Uslijedila je Vatikanska istraga, pa iako rezultati te istrage ostaju nepoznati, biskup Pineda podnio je ostavku 2018. u relativno mladoj dobi od 58 godina.
Je li kardinal-nadbiskup mogao biti nesvjestan korupcije razotkrivene u njegovoj vlastitoj nadbiskupiji? Može li izbjeći nadzor zbog ulaganja državnih sredstava Hondurasa u inozemstvu, odnosno u neke sumnjive investicije? Kardinal Maradiaga odbio je odgovoriti na pitanja o svojoj umiješanosti u nadbiskupijske skandale. Čak je odbacio izvješća o novonastalom skandalu o seksualnom zlostavljanju kao “progon Crkve” od strane “otvoreno antikatoličke” medijske rulje.
Nova knjiga tvrdi da je kardinal Maradiaga zloupotrijebio svoju moć, i to nekažnjeno, jer uživa zaštitu pape Franje. U pontifikatu posvećenom reformi, njegova prisutnost na čelu Papinog najbližeg kruga savjetnika je anomalija, zar ne?
