Rekordan broj vjernika napustio je Katoličku Crkvu u Njemačkoj prošle godine, i to prema upravo objavljenim podacima Njemačke biskupske konferencije. Ukupno se 522.821 osoba isključilo, što je povećanje od 44% u odnosu na gotovo 360.000 koji su otišli godinu prije, što je bio prethodni maksimum.
U nekom smislu, brojke za 2022. jednostavno su dio šireg trenda. Ali s brojem godišnjih odlazaka koji prvi put u povijesti prelazi granicu od pola milijuna, brojka ima otrežnjujući značaj, naglašavajući ozbiljne izazove s kojima će se njemački katolicizam suočavati u nadolazećim godinama.
Također dolazi usred takozvanih reformskih napora Sinodalnog puta u Njemačkoj, višegodišnjeg, višefaznog pokušaja da se crkveno učenje i praksa prilagode progresivnim društvenim standardima. Zagovornici kontroverznog procesa često navode potrebu za liberalizacijom Crkve kako bi se održao broj članova.
Evo što trebate znati o odvajanju od Katoličke Crkve u Njemačkoj i što to znači za tamošnju vjeru u budućnosti.
Objašnjenje ‘napuštanja Crkve’
Brojevi koje je podijelila Njemačka biskupska konferencija nisu, strogo govoreći, podaci o njemačkim katolicima koji pripadaju Crkvi kao duhovnoj stvarnosti. Umjesto toga, oni odražavaju broj ljudi u Njemačkoj koji su službeno registrirani u državi kao katolici – građanski status koji unatoč tome ima vrlo stvarne sakramentalne i duhovne posljedice.
Polazeći od Weimarskog ustava nakon Prvog svjetskog rata (i vjerojatno s korijenima u drevnoj njemačkoj praksi), njemačka država nalaže da vjerske organizacije financiraju njihovi članovi. Stoga njemački katolici po zakonu moraju platiti kirchensteur, ili crkveni porez, koji iznosi dodatnih 8%-9% onoga što već plaćaju porezom na dohodak, a ta brojka varira ovisno o regiji.
Proces je automatski. Kad se Nijemac krsti u Katoličkoj Crkvi, ne samo da se dodaje u crkvene knjige, već se upisuje kao katolik kod lokalnih vlasti. Kada počnu plaćati porez, država automatski naplaćuje crkveni porez iz njihovih mjesečnih prihoda i preraspodjeljuje ih njihovoj biskupiji – uz malu “naknadu” koju država uzima za objavljivanje transakcije.
Stoga je jedini način da se prestane plaćati crkveni porez prekinuti članstvo u Katoličkoj Crkvi kao pravno priznatom entitetu u njemačkom društvu – što se postiže odlaskom pred suca lokalne uprave i javnom izjavom da osoba više nije katolik. Taj potez ne poništava nečije krštenje, ali tehnički znači da su oni koji to čine nepodobni za primanje Euharistije i ostale sakramente, pa čak i kršćanski ukop, barem prema sadašnjim standardima njemačkih biskupa, pojačanim dekretom iz 2012. Zapravo, odvajanje od crkvene strukture naširoko se opisuje kao “de facto samo-izopćenje” među njemačkim katolicima.
Tko odlazi i zašto?
Iako Njemačka biskupska konferencija nije otkrila tko je istupio i zašto je to učinio, izvještaji i studije o napuštanju Katoličke Crkve u Njemačkoj posljednjih godina daju prilično dosljednu sliku: većina ljudi koji istupaju ne žele nastaviti plaćati za religijski entitet kojem ili više ne vjeruju ili koji predstavlja vjeru u koju više ne vjeruju niti je prakticiraju.
Kakav je potencijalni učinak?
U neposrednom smislu, pola milijuna isključenja znači gubitak stotina milijuna eura prihoda od crkvenog poreza za Katoličku Crkvu u Njemačkoj.
Njemačka je Crkva prošle godine primila 7,32 milijarde eura od crkvenog poreza, što znači da prosječni njemački katolik godišnje plati oko 350 eura u kirchensteuru. Na temelju te brojke, gubitak 520.000 članova koji plaćaju porez iznosi procijenjeni godišnji manjak od gotovo 183 milijuna eura.
Učinak posljednjeg kruga odlazaka razlikovat će se od biskupije do biskupije. Ali pomalo znakovito, Berlin, Hamburg i München iskusili su stope napuštanje znatno više od nacionalnog prosjeka.
Dugoročno gledano, ovi brojevi i trend koji oni predstavljaju naglašavaju već strašne projekcije, poput jednog izvješća koje procjenjuje da će 40.000 župa, samostana i drugih katoličkih struktura u Njemačkoj morati biti zatvoreno do 2060. godine zbog nedostatka sredstava. Već osjećajući neugodnosti, mnoge biskupije su usred značajnih okrupnjavanja, zatvarajući pojedine župe i škole. Nastavak zapošljavanja oko 800.000 ljudi koji trenutno rade za Katoličku Crkvu u Njemačkoj očito je neodrživ.
Dugoročna perspektiva za Katoličku Crkvu u Njemačkoj je značajno smanjenje javnog položaja, veličine i institucionalnog utjecaja. U isto vrijeme, kolaps sadašnjeg sustava može biti upravo ono što je potrebno da se Crkva oslobodi prevelikog utjecaja crkvenih organizacija za zapošljavanje, financiranje profesionalnih zajednica laika i teološkog establišmenta koji očito ne dijele osnovna opredjeljenja katoličke vjere. Sve manji broj članova mogao bi potaknuti Njemačku katoličku Crkvu da se isključi iz kirchensteura, manje se oslanjajući na obvezno financiranje članova, a više na dobrovoljne donacije onih koji su najviše predani i uključeni u katolički život u Njemačkoj.
Reforme su potrebne — ali koje?
Zagovornici kontroverznog sinodalnog puta nisu oklijevali u tumačenju nedavnih brojnih isključenja prema vlastitom planu.
Irme Setter-Karp, predsjednica Središnjeg odbora njemačkih katolika (ZdK), rekla je da je “tužna, ali ne i jako iznenađena” rezultatima, tvrdeći da vodstvo Crkve “trenutačno nije dovoljno odlučno da provede vizije za budućnost kršćanstva u Crkvi.”
“Hitno su nam potrebne reforme u Crkvi”, rekla je Stetter-Karp, koja je vodila proces Sinodalnog puta s predsjednikom Njemačke biskupske konferencije biskupom Georgom Bätzingom iz biskupije Limburg, opisujući kao “sramotno” da se sinodalne reforme trenutno ne mogu dostatno financirati.
Biskup Bätzing podijelio je slično tumačenje: “Postavili smo si važna pitanja i razvoj događaja na Sinodalnom putu”, rekao je. “Većina nas je pronašla odgovore i želi promicati promjene.”
Promjena koju Stetter-Karp i biskup Bätzing smatraju ključnom za održivu “budućnost kršćanstva” izgleda uključuje reforme koje potiče Sinodalni put: laičko upravljanje, blagoslov istospolnih zajednica, uključivanje rodne teorije u crkveni život i praksu, pokušaj zaređivanja žena i oslobađanje od svećeničkog celibata.
Ali kao što su kritičari Sinodalnog puta stalno naglašavali, tražene reforme su već godinama u praksi u liberaliziranoj luteranskoj Crkvi u Njemačkoj, ali bez vidljivog uspjeha. Prošle godine objavljeno je da je luteranska Crkva u sjevernoj Njemačkoj izgubila 18,5% svojih članova u proteklih 10 godina.
Na kraju, kao što kritičari Sinodalnog puta tvrde, možda je najbolji pristup prihvatiti novopronađenu vjernost katoličkoj vjeri, vjerujući da će ako i dođe do bilo kakve stabilizacije, a kamoli rasta broja katolika u Njemačkoj, to biti jedino moguće milošću Božjom – a ne spletkama ljudi.
