Naslovnica Crkva Zašto je portorikanski biskup razriješen dužnosti po hitnom postupku?

Zašto je portorikanski biskup razriješen dužnosti po hitnom postupku?

Smjenjivanjem portorikanskog biskupa s dužnosti, bez navođenja razloga ili čekanja završetka bilo kakve istrage, papa Franjo je krenuo u nepoznate vode.

Rimski papa imenuje biskupe, i rimski papa ih može smijeniti; što uopće nije sporno. Ali obično nijedan klerik nije lišen službe bez nekog kanonskog postupka. Biskup Daniel Fernandez Torres nije čak ni optužen za nekakva pravni ili kanonski prijestup, a kamoli da je pokrenut “odgovarajući sudski postupak”.

Da ponovimo, papa je vrhovni zakonodavac Crkve, koji može donijeti svoja vlastita pravila. Ali ova vijest je bez presedana i uznemirujuća. Smjenjivanjem biskupa na način na koji bi izvršni direktor multinacionalne korporacije smjenio upravitelja podružnice, papa Franjo je napravio besmislicu od svojih čestih poziva na “kolegijalnost” i “sinodalno” upravljanje Crkve.

Posljednjih godina bilo je nekoliko slučajeva u kojima je Vatikan tražio od dijecezanskog biskupa da podnese ostavku, nakon istrage u kojoj je prelat proglašen krivim za neke teške prekršaje. (Većina takvih slučajeva uključivala je seksualno zlostavljanje — bilo od strane samog prelata ili od strane klerika pod njegovim nadzorom.) Prije deset godina, papa Benedikt XVI. prisilio je biskupa Williama Morrisa iz Toowoombe, Australija, da prijevremeno podnese ostavku nakon dvogodišnje istrage koja je pokrenuta jer je australski biskup zagovarao ređenje žena.

Biskup Fernandez je, međutim, odbio podnijeti ostavku uz obrazloženje da ne želi sudjelovati u nepravdom postupku. Dakle, zapravo je otpušten.

Što je bio njegov prekršaj? Vatikan, kao i obično, nije ponudio nikakvo objašnjenje. Razriješeni biskup izvijestio je da je optužen po dvije točke: nedostatak “zajedništva” sa svojom braćom biskupima u Puerto Ricu; i neposlušnost Papi, jer nije otputovao u Rim kako bi osobno predstavio svoje objašnjenje.

Biskup Fernandez odgovara da prošle godine nije mogao putovati u Rim zbog nametnutih ograničenja zbog Covida. Ako nije imao potvrdu o cijepljenje – što se čini vjerojatnim, budući da je branio katolike koji su se opirali cijepljenju – onda je objašnjenje istinito, a optužba za “neposluh” je neodrživa.

Što se tiče navodnog nedostatka “zajedništva”, istina je da je biskup Fernandez imao nesuglasice oko politike sa svojom braćom biskupima. Odbio je potpisati izjavu u kojoj se cijepljenje protiv Covida opisuje kao dužnost; opirao se slanju svojih sjemeništaraca u međubiskupijsku ustanovu; snažno se usprotivio zakonu koji zabranjuje “terapiju obraćanje” za homoseksualce. Ali nijedno od tih nesuglasica nije uključivalo prekid zajedništva s drugim biskupima. Ni u kojem slučaju nije čak sugerirao raskid od sveopće Crkve; ni u kojem slučaju nije naučavao nešto protivno katoličkom nauku.

Dapače, naprotiv. U svojoj energičnoj obrani obitelji, činilo se da je biskup Fernandez mnogo više želio braniti tradicionalno katoličko učenje nego njegova braća biskupi u Puerto Ricu. Ako je to razlog njegove smjene, onda je Papina izražena želja za “hagan lio [činite nered]” ušla u zastrašujuću novu fazu.

U Njemačkoj, biskup Georg Bätzing iz Limburga, predsjednik biskupske konferencije, poziva papu Franju da brzo djeluje u vezi s ostavkom kardinala Rainiera Woelkija iz Kölna – koji je slučajno jedan od rijetkih njemačkih prelata koji se protive „Sinodalnom putu” i sve glasnijem pozivu na radikalne promjene u crkvenom nauku i disciplini. U međuvremenu u Münchenu, kardinal Reinhard Marx, koji je također ponudio ostavku, ostaje na dužnosti na papin nalog, uz punu potporu biskupske konferencije koju je nekoć vodio.

Pregledajte popis biskupa koji su optuženi za nedolično ponašanje i prisiljeni dati ostavku i možda ćete primijetiti da se nerazmjeran broj može klasificirati kao “konzervativni” ili tradicionalistički u svojim djelovanjima. Ili zauzmite suprotnu perspektivu i pogledajte popis prelata koji su zadržani na dužnosti ili čak promaknuti tijekom sadašnjeg pontifikata, unatoč dokazima o nedoličnom ponašanju, i uočite prevlast liberala. U konačnici, čini se kako su Papina nastojanja oko reforme u Crkvi snažno uvjetovana željom da to bude ostvareno prema njegovoj vlastitoj ideji reforme.

Izvor