Prijatelj mi je jednom rekao, kako je izrazio svoju ljubav prema tradicionalnoj latinskoj misi jednom đakonu, a ovaj mu je uzvratio u ljutnji: „Duhovi pokazuju da su apostoli razgovarali sa svima na njihovom jeziku i to nije bio latinski.“ Ovo liturgijsko pogrešno tumačenje Duhova, koje se uvijek iznova čuje u različitim oblicima, zaslužuje odgovor.
1) Ono što Djela apostolska pokazuju jest da su apostoli propovijedali ljudima na mnogim jezicima. U priči o Duhovima nema ničega o bogoslužju u hramu ili sinagogi, niti o euharistijskoj liturgiji i Božanskom časoslovu koji su se iz njih razvili i zamijenili ih. Koliko znam, uvijek je bio običaj propovijedati na narodnom jeziku na latinskim misama, osim u posebnim akademskim kontekstima. Dar jezika darovan je radi evangelizacije, apologetike i kateheze – ne posebno za liturgijsko bogoslužje.
2) Duhovi su u Svetom pismu prikazani kao obrnutost babilonskoj kuli. Izvorno prokletstvo ambicioznog čovjeka podijelilo je potomstvo na tisuću jezika. Bogati pjesnički plodovi više jezika mogu se smatrati blagoslovom koji je Bog htio, ali poteškoća i često nemogućnost zajedničkog govora prokletstvo je među racionalnim bićima. Ovo se prokletstvo obnavlja kad god se suočimo s liturgijom u kojoj upotreba nekog stranog narodnog jezika učinkovito kaže: „Ovo nije za vas; to je samo za njih, za tu populaciju.“
Kad liturgijske tradicije razviju zajednički jezik javnog bogoslužja, to je simboličan povratak u nedužno stanje rajskog vrta, kada su ljudi govorili samo jedan jezik. U latinskoj liturgiji nismo suočeni sa stranim narodnim jezikom koji nas isključuje; već čujemo zvuk jednog glasa koji pripada Crkvi za molitvu, pozdravljajući sve narode u jednom slavlju.
Da, liturgijski latinski je „čudan“ u smislu da nije nešto svakodnevno, poznato, lako, na raspolaganju… No, dočarava transcendenciju, Božju veličinu, univerzalnost Njegovog kraljevstva, vjekovnu dubinu Vjere. Vremenom ovaj izdvojeni jezik počinjemo prepoznavati kao znak časti, doživljavamo ga kao promotora poštovanja i u njemu nalazimo poziv na molitvu. Kad zaronimo u bazen, u trenutku kad udarimo u vodu, znamo – ne samo racionalno, već i nagonski – da smo u novoj situaciji i moramo plivati. Tako i kad čujemo latinsko pjevanje ili izgovaramo molitve, znamo da smo u novoj situaciji i moramo moliti.
3) Dr. Joseph Shaw ističe da nam je običaj služenja svetim jezikom već poznat iz povijesti spasenja:
Tradicija gregorijanskih napjeva ide u povijest do Jeruzalemskog hrama, gdje se ističe pratnja koja je pjevala u Hramu (Usp. 2 Ljet 5,15). Upotreba latinskog jezika podsjeća na upotrebu hebrejskog kao svetog jezika, kada je jezik židovskog naroda postao aramejski. Tradicionalni liturgijski obrazac za svećenika, oltar i žrtvu odišu atmosferom drevnog židovskog štovanja, nešto što židovski obraćenici ponekad primjećuju.
Kao Židovi, apostoli su bili odgajani da mole i pjevaju psalme na hebrejskom, kao i na svom materinjem jeziku. U Svetom pismu nema riječi kritike svetih jezika, a najranije liturgije nikako nisu bile sastavljene na jeziku ulice. Na područjima koja su govorila grčki, Crkva je mogla upotrijebiti sveti obrazac stvoren prijevodom Biblije, poznatiji kao Septuaginta. Poseban oblik grčkog star (u to vrijeme) već dva stoljeća i ispunjen hebraizmima. Latinska liturgija nije se pojavila sve dok latinski prijevodi Biblije nisu stvorili nešto ekvivalentno, a kad je to i bilo, nalazimo liturgiju na svetom latinskom jeziku sa specijaliziranim rječnikom, prepunom arhaizama, posuđenica i drugih posebnosti; slično tome, liturgijski koptski arhaičan je jezik prepun grčkih izraza i napisan grčkim slovima. Što se tiče crkvenoslavenskog i jezika glagoljaškog misala, njihovo podrijetlo i povijest nisu svodivi na jednostavnu ideju o „jeziku koji se tada koristio“. U svakom slučaju liturgijski jezici ostaju kulturno povezani s narodima kojima služe, ali nisu im lako razumljivi.
Uočavamo da je svaka drevna kršćanska crkva razvila sakralni jezik i jezične izraze za bogoslužje: Grčka pravoslavna crkva dalje koristi grčki koine, Rusi crkvenoslavenski, Etiopljani ge’ez, Kopti književni koptski itd. Ovo nije samo zapadnjački ili rimski fenomen.
4) Naš materinji jezik dolazi od naše zemaljske majke: kad živimo njezinoj maternici, njezin glas je prvo što čujemo, a kad izađemo na svijet, čujemo isti glas na njezinim grudima. Naš svakodnevni narodni jezik nešto je što smo u neku ruku dobili prirodom, utapanjem u obiteljsku kulturu bez napora. Ovaj jezik predstavlja prirodni poredak u kojem živimo, krećemo se i imamo svoje prirodno biće.
Kao što krštenje ili ponovno rođenje dolazi do kršćanina izvana (jer, kako piše Joseph Ratzinger, „nitko se nije rodio kršćaninom, čak ni u kršćanskom svijetu i od kršćanskih roditelja. Biti kršćanin može se dogoditi samo novim rođenjem. Biti kršćanin započinje krštenjem, što je smrt i uskrsnuće, a ne biološkim rođenjem…“), pa tako sakralni jezik u kojem častimo Boga dolazi nam izvana od Svete Majke Crkve. Crkva nas uči novom kršćanskom jeziku (duhovni „materinski jezik“) koji predstavlja nadnaravni poredak u kojem živimo, krećemo se i imamo svoje nadnaravno biće. Katolici latinskog obreda imaju sakralni jezik koji im dolazi „izvana“, baš kao što krštenje čini preporod.
Kršćanska liturgija trebala bi nam prenijeti da kada uđemo u Gospodinov hram, ne govorimo samo prirodnim govorom, već natprirodnim govorom, jezikom svetaca, anđela i Boga. Očito, ovaj jezik ne mora biti latinski – kao što je gore napomenuto, postoji mnogo sakralnih jezika koji se koriste u tradicionalnim apostolskim obredima – ali to ne bi trebao biti svakodnevni narodni jezik ognjišta i tržnice, pa čak ni tehnički govor akademskih disciplina. Trebalo bi ga izdvojiti stoljećima upotrebe posvećene božanskom štovanju; na taj način pomaže štovateljima da odvoje zemaljske brige i posvete simbolične dijelove našeg vremena samo Bogu.
Tradicionalni liturgijski jezik podsjetnik je da je naše nadnaravno usvajanje u Božju obitelj temeljnije i krajnje od bilo koje zemaljske obitelji, građanstva, nacije ili rase.
5) Ono što je najvažnije, nešto što Katolička crkva na Zapadu prakticira više od 1.600 godina ne može se osuditi bez poricanja da Duh Sveti vodi Crkvu u puninu istine ( usp. Iv 16,13). Uostalom latinski jezik je gotovo svih naših tisuća kanoniziranih svetaca osobno prakticiralo kroz povijest kršćanstva.
Duh Sveti je apostolima davao jezična znanja dok su propovijedali svim narodima, također dao je liturgijski latinski jezik Zapadnoj crkvi kao svoje nasljedstvo, koje se predavalo iz stoljeća u stoljeće uz sve veće štovanje. Ono što je utvrđeno izborom, potvrđeno je običajima, a sačuvano pobožnošću. Oblici štovanja razvijali su se tijekom stoljećima s bogatstvom sadržaja i teksture zbog kojih je postajalo sve manje vjerojatno da će se ikad lako umnožiti ili prilagoditi stranim izrazima; što ga je učinilo još dragocjenijim i dostojnijim njegovanja. U pozadini eksperimenata vernakularizacije od sredine dvadesetog stoljeća nadalje – eksperimenata koji bi se, s više pravde, mogli nazvati babelizacijom – sve je veći broj onih koji će vidjeti kako ovo jedinstveno latinsko nasljeđe ostaje u današnje vrijeme dragocjeno i vrijedno njegovanja.
Na kraju, prave vrste jedinstva i raznolikosti su darovi Duha Svetoga, čiji jedinstveni dolazak u punoj snazi na Crkvu rimski obred slavi u osam dana veselja i u nekoliko mjeseci „nedjelja nakon Duhova“. Usred kulturne raznolikosti Katolička crkva imala je mudrosti prepoznati duhovnu snagu središnjih elemenata jedinstva koji nas okupljaju u ispovijedanju istinske vjere. Možemo se samo nadati i moliti da će crkvene vođe s vremenom oporaviti nešto od onoga što su glupo protratili kratkovidni reformatori.
Dragi naši čitatelji, na poticaj i zamolbu Društva za promicanje tradicionalne Mise “Benedictus” ovim putem pozivamo vjernike s područja Splitsko-makarske nadbiskupije (osobito grada Splita) koji imaju želju prisustvovati dijecezanskoj tradicionalnoj Misi u Splitu da se jave privatnom porukom radi detalja oko pokretanja nove inicijative.
Možete se javiti emailom na: tradicionalnamisa.com@gmail.com (obratite pozornost na točnu adresu) ili privatnom porukom preko njihove Facebook stranice. Nakon javljanja, dobit ćete dodatne informacije
