Glasine oko dogovora između Sveta Stolica i Kine su “čin samoubojstva” i “besramna predaja” – ove teške riječi je još jednom istaknuo kardinal Joseph Zen koji do zadnjeg trena pokušava spriječiti potpisivanje sporazuma između Vatikana i komunističkih vlasti u Kini.
Nedavno je bivši biskup iz Hong Konga okrivio papinske savjetnike za “loše dogovore”, optužujući ih da su “opsjednuti” rješenjem koje se bazira na “Ostpolitik” – rješenju koje prihvaća “kompromis bez ograničenja”.
Kineski katolici trenutno su podijeljeni između onih u Crkvi pod pokroviteljstvom države i onih u ‘podzemnoj’ Crkvi koja je ostala odana Rimu.
“Ali prije potpisivanja, naše je pravo da istina dođe na vidjelo, jer bi to moglo promijeniti smjer i izbjeći ozbiljne opasnosti za Crkvu”, piše kardinal.
Ali zašto su kardinal Zen i drugi kineski katolici tako zabrinuti?
Prema novim propisima u Kini o vjerskim aktivnostima, predloženima u rujnu prošle godine i implementiranima 1. veljače, bogoslužje se može provoditi samo u crkvi, i to u vrijeme koje je postavila vlada. Svako drugo mjesto smatra se “ilegalnim mjestom”, a oni koji prekrše takve propise bit će podvrgnuti zatvorskoj kazni, novčanim kaznama ili eksproprijacijom zgrade koja sadrži ilegalne vjerske djelatnosti. Čak se i privatne kuće sada smatraju “ilegalnim mjestom bogoslužja”: u svakoj privatnoj kući je zabranjen razgovor o vjeri ili molitva, pod prijetnjom uhićenja. Vjernici mogu moliti samo u crkvi, tijekom nedjeljne službe.
Sve crkve moraju istaknuti znak na svom ulazu s upozorenjem da je zgrada “zabranjena osobama mlađima od 18 godina”, jer je djeci i mladima zabranjeno sudjelovanje u vjerskim obredima.
Valja napomenuti da spomenute crkve nisu ilegalne zgrade, već službeno registrirane crkve. Stvar je u tome što “sinicizacija” (naziv za jezičnu ili kulturnu asimilaciju, mijenjanje naroda kroz kineski utjecaj i pretvaranje nekineskog naroda u kineski) podrazumijeva podčinjenost Kineskoj komunističkoj partiji koja mora djelovati kao “aktivni vodič” religija, i o kojoj ovisi njihov život ili smrt, svaka gradnja odnosno uništavanje.
Nemilosrdna i čvrsta kontrola Partije nad religijama može se objasniti samo strahom. Naime, situacija u Kini se mijenja – što potvrđuju razne sociološke studije – a zemlja je usred impresivne vjerske renesanse, do točke da više od 80% stanovništva ima neka duhovna uvjerenja i da se barem jedna petina članova Partije potajno pridržava nekog oblika religije.
Sve to znači još veću kontrolu i progone u budućnosti. “Rastužuje me – govori vjernica iz Urumqia za AsiaNews – da Vatikan stvara kompromise s ovom vladom i tako postaje sudionik s onima koji žele naše uništenje“.
Slika gore (lijevo) prikazuje jednu kinesku crkvu koja je doživjela sinicizaciju. Vidljive su boje, kipovi, kupole i ukrasi na pročelju, te križevi na vrhu zgrade, sve to prije njihovog uništenja. Fotografija na desnoj strani snimljena je poslije. Sve je uništeno po nalogu vlade 27. i 28. veljače, samo nekoliko tjedana nakon sastanka kineskog i vatikanskog izaslanstva, koje je, kako se izvješćuje, rezultiralo izradom “povijesnog” sporazuma o imenovanju biskupa u kineskoj Katoličkoj crkvi.
