Malta- mjesto gdje liječnici još uvijek ozbiljno shvaćaju Hipokratovu zakletvu u kojoj obećaju da će “štititi život pod bilo kojim okolnostima”.
Malta je jedna od posljednjih zemalja na svijetu u kojoj je pobačaj zabranjen zakonom, ali aktivisti za pobačaj to pokušavaju promijeniti. U svibnju je Marlene Farrugia, neovisna zastupnica u malteškom parlamentu, dospjela na svjetske naslovnice kada je predložila zakon kojim bi se dekriminalizirao pobačaj na Malti. Bio je to neočekivan potez. Aktivisti za pobačaja bili su upozoreni prije vremena i okupljali su se ispred parlamenta s natpisima i transparentima; uslijedila je kampanja na društvenim mrežama. Ali za sada su malteški političari odbacili Farrugijin prijedlog.
Malta je središnji mediteranski arhipelag između Sicilije i obale sjeverne Afrike. Ona je jedna od najkatoličkijih zemalja na svijetu; Rimokatoličanstvo je službena državna religija, iako broj Maltežana koji redovito pohađaju crkvu neprestano opada. Malta je s nešto više od 500 000 stanovnika najmanja država u Europskoj uniji – i jedina država u Europskoj uniji gdje je pobačaj u potpunosti zabranjen (zabrana kaznenog zakona datira iz 1724.). Godišnje oko 300 malteških žena traži pobačaje izvan zemlje.
Robert Abela, malteški laburistički premijer, javno se zalaže za život; njegova stranka ustvrdila je da će prijedlog zakona zapravo ugušiti smislenu raspravu. Nacionalistička stranka također je izrazila protivljenje. Čini se vjerojatnim da je Farrugijin prijedlog trebao potaknuti raspravu koja će prisiliti političare na zauzimanje stavova i postavljanje temelja za buduću kampanju. Farrugia je već rekla da bi, ako političari odbiju raspravljati o tome, trebali uputiti to pitanje na referendum građana, kao što se dogodilo u Republici Irskoj.
Predsjednik George Vella također je zauzeo stav. “Nikada neću potpisati zakon koji uključuje odobrenje ubojstva”, rekao je 17. svibnja. Vella, bivša liječnik, imao je istaknutu karijeru. Dva puta je obnašao dužnost zamjenika premijera i ministra vanjskih poslova (od 1996. do 1998. i ponovno od 2013. do 2017.). Kad ga je vladajuća Laburistička stranka nominirala za predsjednika 2019. godine, podržala ga je i oporbena Nacionalistička stranka, a formalno je položio i zakletvu 4. travnja 2019.
Vella, koji ima 79 godina, rekao je u nedavnom intervjuu da su Malteški pro-life zakoni bili uobičajeni kad je počeo raditi u medicini – vrlo je malo europskih zemalja tada legaliziralo pobačaj. Njegova medicinske izobrazbe ojačala je njegova uvjerenja; otkrio je više “o nevjerojatnim transformacijama koje se događaju u tijelu i maternici u svim fazama trudnoće.” Vella ozbiljno shvaća svoju Hipokratovu zakletvu u kojoj se zakleo da će “štititi život pod bilo kojim okolnostima”. Ta uvjerenje i tu zakletvu nosio je sa sobom u javnu službu. Kad ga je novinar nedavno pitao postoje li okolnosti u kojima bi abortus mogao biti dopušten, Vella je odgovorio: „Vi [ste] ili ubijeni ili niste ubijeni. Ne možete biti pola mrtvi.”
“Ja sam prvi koji bi nekome dao pravo na neslaganje, slobodu da se ponaša kako želi”, rekao mi je. “Međutim, kada razgovaramo o ovom pitanju moramo znati da se radi o nećemu jedinstvenom. Govorimo o životu, a ne samo o tijelu trudnice …. Govorimo o drugom čovjeku sa njegovim jedinstvenim setom kromosoma i njegovim cjelovitim i razlikovnim identitetom …. Govorimo eufemističkim rječnikom o ubojstvu bebe.”
Velllin položaj bio je poznat kad je postao predsjednik. Kad bi se usvojio zakon o pobačaju, predsjednik ne bi imao potrebne ovlasti da stavi veto. Vella je rekao da bi dao ostavku u znak protesta. “Jasno sam rekao i objavio da bih, ako tijekom mog predsjedništva parlament usvoji bilo koji prijedlog zakona u korist pobačaja, imao snažne moralne prigovore na njegovo ratificiranje i potpisivanje, što znači da bih morao podnijeti ostavku i napustiti predsjedništvo.”
Ako bude prisiljen zauzeti ovaj stav, Vella će biti u oskudnom, ali uglednom društvu. 2012. nasljedni princ Alois od Lihtenštajna najavio je prije referenduma o pobačaju da će iskoristiti svoje kraljevsko pravo da stavi veto na svaku promjenu zakona koja bi ublažilo stroge zakone njegove države o pobačaju. Aktivisti su tvrdili da je njegova intervencija dala konačni rezultat od 51,5 prema 48,5 posto u korist zadržavanja zakona o ilegalnog pobačaja; naknadni referendum 2013. o ograničavanju ili uklanjanju prinčeve moći da stavi veto na buduće referendume rezultirao je drugim porazom aktiviste za pobačaja, te je 76 posto građana Lihtenštajna glasalo za očuvanje prinčevog prava na kraljevski veto. Pobačaj je u Lihtenštajnu i dalje uglavnom nezakonit.
“Principi su važnije od svega ostalo”, izjavio je Vella. „Moj apel svim političarima i donositeljima odluka je da budu iskreni prema sebi ako su suočeni s takvim nacrtima zakona …. Savjetujem im da imaju na umu da je donošenje zakona o povećanju poreza i odobravanju proračuna jedno – donošenje zakona kojim se može odobriti ubojstvo djeteta u maternici nešto je sasvim drugo i nosi neizmjernu odgovornost prema kojoj se ne smije olako ponašati. Nadam se da će Malta ostati zagovornica života.”
Zasad je barem vjerojatno da će Malta zadržati ovaj bitni dio svog nacionalnog karaktera. Nijedna istaknuta politička stranka na Malti nije zauzela stav za pobačaj, a unatoč glasnoj nekolicini, postoji mala podrška za dekriminalizaciju pobačaja. Malteški pro-life liječnik rekao je da se za sada čini da je Malteški pro-life režim siguran, “iako pod stalnim bombardiranjem”. Ali kao što smo vidjeli u drugima, nekada ponosnim nacijama koje su branile život, od Sjeverne Irske do Argentine, ništa se ne smije uzeti zdravo za gotovo.
I predsjednik i premijer Malte protive se pobačaju; Vella je barem spreman žrtvovati svoju karijeru zbog tog pitanje. Nerođeni su na Malti sigurni- trenutno.
