Nakon jučerašnjeg članka o dokumentu Njemačke biskupske konferencije u kojem su dali do znanja da ne misle odstupiti od radikalnih promjena na ovogodišnjoj Sinodi o obitelji te zahtijevaju mogućnost primanja pričesti za vjernike u grešnim zajednicama, mnogi se pitaju zašto njemački biskupi imaju toliku moć u odlučivanju o crkvenim pitanjima – i to na svjetskoj razini?
Damian Thompson u britanskom The Spectator piše:
Odgovor: Crkva u Njemačkoj uprihodi 4.6 milijardi funti godišnje od njemačkog crkvenog poreza. Njihova dobrotvorna organizacija Caritas zapošljava 560.000 djelatnika – što ga čini drugim najvećim poslodavcem u zemlji nakon Volkswagena.
Ova ogromna financijska sredstava stvaraju mišljenje po kojem njemački biskupi smatraju da imaju pravo diktirati pastoralnu praksu u biskupijama Trećeg svijeta čije su crkve prepune, ali si ne mogu priuštiti ni zamjenu žarulje. S druge strane, ti biskupi, koji će se ponovno susresti s Marxom i Kasperom u listopadu, vrlo su konzervativni po pitanju razvoda. Možda mislite da je to licemjerno, s obzirom na prevalenciju svećenika s ljubavnicama u Africi, a da ne govorimo o poligamiji, ali takav kaos potiče biskupe u zemljama u razvoju da sve jače prionu uz tradicionalnu liniju. Također, oni optužuju Kaspera i druge za suptilni rasizam, jer žele “prosvijetliti” narode tamnije kože.
Na kraju sinode, sam papa je taj koji će morati odlučiti hoće li provesti zaključke koji se tamo donesu. Hoće li zaključak biti radikalno popuštanje pastoralne prakse, tako da, nakon nekog oblika savjetovanja ili prikaza pokajanja, ili bilo čega drugog, oženjeni katolici u neregularnim brakovima mogu primiti pričest? Nijemci (i njihovi saveznici u Vatikanu) su otvoreno rekli kako ne prihvaćaju ništa manje od toga. Ali, i biskupi Afrike (i njihovi saveznici u Vatikanu), su također jasno rekli da neće priznati nikakva odstupanja.
Franjino mišljenje je misterij – možda i njemu samom, govori jedan vatikanski izvor. Da, on želi da se o Kasperovim idejama raspravlja. No, iako je postao liberalniji s vremenom, on je još uvijek 78-godišnji argentinski isusovac koji se grozi nad pojmovima žena svećenika i gay braka, inovacijama koje nisu baš u potpunosti neprihvatljive za polu-protestantske njemačke liberale.
Zasigurno je Papa dovoljno mudar da shvati kako ne može ispuniti ono što Marx zahtjeva, čak i ako bi htio: neki od njegovih viših dužnosnika plus stotine kardinala i biskupa diljem svijeta bi se pobunili.
Papi prijeti opasnost da se- ne prihvatili radikalne promjene, protiv njega okrenu liberali na čelu s njemačkim crkvenim vođama, baš kao što su njihovi prethodnici učinili s Pavlom VI. kada im nije dopustio da napuste katoličke stavove o kontroli rađanja, ženidbi svećenika ili transsupstancijaciji. U tom trenutku Franjo će požaliti što nije stvorio više prijatelja među konzervativnim i tradicionalnim krugovima.
A iz Rorate Caeli prenosimo:
Možda najveća šteta proizašla iz Crkva u Njemačkoj je preko pomoći koju njihova teologija pruža siromašnom svijetu, pa tako i Africi. (U ovom bi se mogla prepoznati i Crkva u Hrvatskoj). Njemačka Crkva je u mogućnosti koristiti svoje ogromno bogatstvo za financiranje studija teologije studentima iz zemalja u razvoju. Afrički svećenici i redovnici pohrle u neki od brojnih državno financiranih teoloških fakulteta po Njemačkoj, pa se nađu uronjeni u sofisticirani neo-modernizam, kojem je vrlo teško odoljeti. Uskoro skinu svoje rimske kolare i zamjene ih kravatama, onako kako to rade njihovi uvaženi profesori, i pišu doktorske disertacije o “inkulturaciji” najnovije teoloških misli u Africi.
