Prije tjedan dana, Eugenio Scalfari, 93-godišnji ateistički osnivač talijanskog ljevičarskog dnevnika, La Repubblica, (opet) je razgovarao s papom Franjom u Domu Svete Marte. Na temelju ovog razgovora napisao je članak koji je objavljen dva dana kasnije, na stranicama novina za koje je sam papa jednom spomenuo da su mu najdraže. Članak pod naslovom “Papa: Čast je što me zovu revolucionarom” sadrži izjave Svetog Oca koje, kada bi bile istinite, svakako bile skandalozne.
Vatikan sad tvrdi da mu papa Franjo uopće nije dao intervju i da je sporni članak “plod rekonstrukcije”, a ne “vjerni transkript riječi Svetog oca”.
Na ovom, sad već petom sastanku sa Scalfarijem – koji ne snima intervjue niti radi bilješke – Papa mu je navodno ponovno rekao da pakao ne postoji i da je počašćen što ga zovu “revolucionarnim”.
Scalfari je upitao papu kamo idu “loše duše” i bivaju li kažnjene. Potom je citirao navodni Papin odgovor: “Nisu kažnjene. Oni koji se pokaju zadobiju Božji oprost i zauzimaju svoje mjesto u redovima onih koji kontempliraju o njemu, ali oni koji se ne pokaju i ne može im se oprostiti, nestaju. Pakao ne postoji, nestanak grešnih duša postoji.“
Naslovi u svjetskim medijima su brzo proširili vijest kako papa Franjo ne vjeruje u postojanje pakla, odnosno da zastupa uvjerenje koje bi se kosilo sa 2.000 godina crkvenim učenjem.
U priopćenju koje je objavljeno u četvrtak, iz Vatikana su izjavili da je “članak rezultat rekonstrukcije, u njemu se ne citiraju točno riječi koje je Papa izrekao“. Nema izravnog “citata u ovom članku te se ne smiju smatrati vjernim transkriptom riječi Svetog Oca“.
I prethodni razgovori između Pape i Scalfarija često su izazivali kontroverze i slične demantije iz Vatikana, koji zapravo ni ne potvrđuju niti potpuno negiraju Papine riječi, već samo pridodaju sumnju u njihovu istinitost.
Papini komentari o ovoj temi upitni su jer su u sukobu s njegovim prijašnjim izjavama u kojima je govorio o postojanju Pakla, a nedavno je čak upozorio članove mafije da se odreknu života zločina kako bih izbjegli vječno prokletstvo.
Ipak, u medijima se navode citati i ideje samog Kristov namjesnika koje bi, kada bi se potvrdilo da ih je stvarno izrekao, bile suprotne vjeri. Scalfari je u četvrtak priopćio kako se papa i on “često” čuju preko telefona, druguju i “međusobno razmjenjuju vijesti, no tu i tamo se susretnu i razgovaraju duže, o religiji i politici”. U svakom slučaju papa Franjo bi se trebao javno ograditi od izjave koje Scalfari navodi u svom članku i odbaciti kao netočne barem one koje su očito heretične. Što duže čekamo na demantije, sve veća zbrka nastaje među vjernicima.
Zašto bi papa Franjo uopće nastavio vjerovati tom čovjeku je samo po sebi nerazumljivo. Papa bi trebao znati kako su neizbježne posljedice njegovih razgovora sa Scalfarijem zbunjenost i skandal, pa stoga njegovo uporno nastavljanje s razgovorima koji su do sada već pet puta krivo ‘protumačeni’ nažalost predstavljaju neuspjeh u njegovom poslanju da sačuva i potvrdi poklad katoličke vjere za koju je zadužen.
