Mnogi se šokiraju kada dođu na sv. misu 26. prosinca, i umjesto da čuju više o „djetetu Isusu”, suočeni su s mučeništvom. „Blagdan sv. Stjepana prvomučenika” je od antičkih vremena u crkvenom kalendaru. Stariji je od božićnog ciklusa i zato nije prebačen u neko drugo vrijeme.
Ali mučeništvo tu ne staje. Nalazimo se usred božićne osmine, osmine ispunjene krvlju kao što ćemo vidjeti.
Što je osmina (oktava)? Ali prvo, možda će se neki od vas pitati što se podrazumijeva pod pojmom „oktava”. Oktava je razdoblje od osam dana u kojem se crkveni blagdan slavi za cijelo to razdoblje kao da je sve isti dan. U suvremenom liturgijskom kalendaru izričito promatramo samo dvije oktave, a to su Božić i Uskrs.
Tjedna nakon Božića, mnoge liturgijske molitve govore o danu Božića kao da je još uvijek Božić. Primjerice, neke od molitava i antifona kažu sljedeće: „Danas se rodio naš spasitelj, Krist Gospodin“. „Čistunac“ bi mogao reći, ali nije se danas rodio, rodio se u subotu 25. prosinca; no, u kontekstu oktave, to još uvijek Božić. Božić predstavlja jedan dugi dan od osam dana od subote 25. prosinca do subote 1. siječnja.
Isto je i s Uskrsom gdje cijeli tjedan naviještamo: „Ovo je dan, što ga učini Gospod…”.
Zašto osam dana? Neki kažu da je to prisjećanja na osmi dan kada je Krist uskrsnuo. Znam, mislili ste da je treći dan. Ali bio je i osmi dan! Jer Bog koji je stvorio svijet u sedam dana, sedmoga dana (subota ili sabat) je odmarao. Ali Krist je uskrsnuo osmog dana (nedjelja). Dakle, jutro uskrsnuća je i trećeg i osmog dana! Drugi kažu da praksa osmine (oktave) seže u židovska vremena gdje su se neki blagdani (primjerice blagdan Hanuke i blagdan sjenica) slavili u periodu od 8 dana.
U starom kalendaru bilo je više oktava kao što su: Bogojavljenje, Duhovi, Svi sveti, Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije, Uzašašće, Presveto Srce Isusovo itd. Nisu sve to bile povlaštene osmine (oktave) u kojima se nisu mogle slaviti druge svetkovine. Uskrs i Duhovi bili su zapravo jedine dvije oktave koja su u potpunosti izostavljali sve druge blagdane. Druge oktave, poput božićne osmine, dopuštali su slavljenje drugih blagdana, ali su se i dalje odnosili na blagdan osmine (oktave).
Dakle, evo nas u vrijeme božićne osmine i, u snažnom smislu, to je još uvijek Božić. Rođenje našeg spasitelja Krista Gospodina je toliko važan blagdan da njegovo obilježavanje protežemo na cijeli tjedan i na osmi dan.
Krvava oktava. Jedna od upečatljivih stvari u vezi božićne osmine (oktave) je njena krvavost. To je jedan od najkrvavijih tjedana unutar ciklusa crkvenog kalendara. Tako 26. prosinca, dan nakon božićne večere, slavimo blagdan Stjepana prvomučenika. A 28. prosinca slavimo blagdan Nevine dječice koju je Herod ubio želeći ubiti Krista. Dok 29. prosinca slavimo blagdan svetog Thomasa Becketa, koji je ubijen u Canterburyskoj katedrali. Čak je i sv. (kralja) Vaclava o kojem rado pjevamo „na Stjepanov blagdan” zvjerski ubio vlastiti brat.
Čemu sva ova krv, čemu ovo mučeništvo? To je kao crveni cvijet Božićne zvijezde, koji nas u svečanom duhu Božića podsjeća na svjedočanstvo vjere. Zato jer je jasno da je Isus došao na ovaj svijet, u konačnici da umre za nas. Njegova kolijevka (vjerojatno od drveta) u koju je bio položen, ruke i noge svezane pelenama, neizbježno upućuju na drvo njegova križa gdje su mu, još jednom, ruke i noge bile vezane čavlima i, nakon što je umro, bio zamotan u platno.
Krv božićne oktave nas isto tako podsjeća da će i mnogi od nas podijeliti Kristovu sudbinu. Ovaj svijet je mrzio Krista i nije imao mjesta za njega. Ni ovaj svijet nema mjesta za prave kršćane, a krv mučenika proteže se kroz stoljeća svjedočeći o mržnji svijeta prema autentičnim Kristovim učenicima i istini koju oni svjedoče.
U krvavoj oktavi odzvanjaju Kristove riječi: „Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi“ (Iv 15,19). Mučenici božićne osmine (oktave) govore amen!
Čak i sv. Ivan apostol, čiji se blagdan isto tako događa u oktavi (27. prosinca) kaže amen. Jer, iako nije podnio mučeništvo, on je i iz svoje zatvorske ćelije na Patmosu proglasio svoj amen: „Ja, Ivan, brat vaš i suzajedničar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi riječi Božje i svjedočanstva Isusova“. (Otk 1, 9).
Pobjeda. Svi ovi mučenici (sv. Stjepan, Nevina dječica, sv. Toma Becket i sv. Vaclav), i patnik (sv. Ivan apostol), isto tako proglašavaju pobjedu koja je njihova s Isusom Kristom koji je rekao: „U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet“ (Iv 16, 33). Nadalje, „ne boj se onoga što ti je trpjeti! Evo, Sotona će neke od vas baciti u tamnicu da budete iskušani. Bit ćete u nevolji deset dana. Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života“ (Otk 2, 10) Da, Gospodine, Duh i Zaručnica kažu amen!
Jesam li Vam poželio sretan Božić?
Četvrta strofa pjesme „Mi smo Tri kralja s Istoka“ glasi:
Smirna je moja, a njezin gorak miris
odiše životom u tami
tugovanja, uzdisanja, krvarenja, umiranja
zapečaćenog u grobnici hladnoj kao kamen.
