Postoji obrazac koji se ponavlja: počinitelji su mladi arapski muškarci koji ilegalno borave u Europi i još nisu vraćeni u svoje domovine. Djeluju sami, naoružani nožem, a o džihadu su saznali na Internetu, putem WhatsApp grupa i drugih mreža društvenih medija. Iako se svi “nevjernici” smatraju neprijateljima, njihova primarna meta su kršćani. Prije dvije godine, Islamska država naredila je svojim sljedbenicima da napadnu crkve u Španjolskoj. Čini se da su poziv čuli.
Dana 25. siječnja, Marokanac je napao dvije crkve u Algecirasu, Cadiz, u južnoj Španjolskoj. Naoružan mačetom i obučen u djellabu (tipičnu marokansku haljinu), muškarac je teško ranio svećenika u crkvi Maria Auxiliadora y San Isidro, napao one koji su prisustvovali misi, uništio sakralne predmete i slavio Allaha. U Nuestra Señora de La Palma ubio je sakristana, vjerojatno ga zamijenivši za svećenika. Počinitelj je potom neuspješno pokušao razvaliti vrata treće crkve. Šetao je gradom, mašući mačetom i izazivajući teror, sve dok ga vlasti nisu uhitile.
Džihadist je prešao Gibraltarski tjesnac na vodenom skuteru 2019. U vrijeme incidenta ilegalno je boravio u Španjolskoj i izdan mu je nalog za deportaciju koji još nije bio izvršen.
Dva sata prije napada, dojava FBI-a navela je španjolsku policiju da uhiti još jednog marokanskog džihadista u Geroni. Planirao je napasti turiste u španjolskom gradu Benidormu i pokušao je kupiti AK-47 i pojaseve s eksplozivom na Internetu.
Deset dana prije napada, španjolska policija razbila je terorističku ćeliju Islamske države u Almeriji, odnosno na jugu Španjolske. A u danima nakon napada, muškarac koji je vikao na arapskom uhićen je zbog provale u baziliku u Oviedu, u sjevernoj Španjolskoj (iako španjolske vlasti ovo ne smatraju džihadističkim napadom).
Ovi incidenti uslijedili su nakon terorističkog napada na željezničkoj stanici Gare du Nord u Parizu 11. siječnja, kada je muškarac iz Libije s aktivnim nalogom za deportaciju nožem izbo šest osoba uzvikujući “Alah je velik”. Prije toga, u rujnu, dvije su osobe izbodene nožem u njemačkom Ansbachu.
Od 2014. oko šezdeset džihadističkih terorističkih napada odnijelo je tri stotine života u zapadnoj Europi. Napadi se obično javljaju u valovima; Čini se da nedavne agresije ukazuju na početak novog vala. Do sada su se napadi na crkve uglavnom događali u Francuskoj. Nica je posljednjih godina pretrpjela najviše džihadističkih napada na crkve. Ali u Španjolskoj je sve više ovakvih napada.
Policija je 2019. godine, spriječila veliki napad na poznati Uskrsni Veliki tjedan u Sevilli. Teroristički napad u Barceloni 2017. trebao je biti napad na Sagradu Familiju, ali je slučajna eksplozija bombi natjerala na promjenu plana.
Progresivna španjolska vlada ne čini ništa da spriječi priljev ilegalnih imigranata. Štoviše, aktivno je promovirala goleme legalizacije, a loša diplomacija s Marokom dodatno komplicira zadatak presijecanja protoka ilegalnih afričkih imigranata koji ulaze u Europu preko španjolske obale.
Vlada također umanjuje značaj nedavnih događaja, odlučivši umjesto toga biti više zabrinuta da ne kriminalizira muslimane ili ilegalne imigrante. Sve smo ovo već vidjeli, posebno u Francuskoj: uvijek iznova europske socijaldemokracije minimiziraju džihadističke napade i slučajeve vandalizma u crkvama, na štetu i muslimana i kršćana.
Nakon napada u Algecirasu, skupina civila—bivših policajaca ili stručnjaka za samoobranu—udružila se u gradu Valenciji kako bi patrolirali glavnim crkvama u gradu tijekom bogoslužja. Mnogi kršćani nemaju povjerenja u vladu koja svakodnevno pokazuje svoju kristofobiju, te nije propustila niti jednu priliku da maltretira Crkvu, koja promiče napredak islama u obrazovanju, a uklanja kršćanstvo iz učionica, te iskorištava svoje kontroverzni Zakon o povijesnom sjećanju za rušenje križeva u brojnim španjolskim gradovima.
Europa nije puno naučila iz posljednjeg desetljeća maltretiranja džihadista. Ogromna ilegalna imigracija, proliferacija dozvola za nove džamije, ponekad bez kontrole (u Španjolskoj je zabilježen porast džamija od 22 posto u šest mjeseci), i eksponencijalni rast zabranjenih područja (muslimanske četvrti kojima upravlja šerijatski zakon), gdje policija ne može ni kročiti, stvaraju plodno tlo za džihadističku ideologiju. Dodajte tome odbacivanje kršćanstva Starog kontinenta i imate savršen recept za agresiju na vjerne kršćane.
