Sljedeći put kada vas netko pita zašto nam je potrebna reforma Rimske kurije, sjetite se samo činjenice da je Kongregaciji za bogoštovlje i disciplinu sakramenata trebalo devet godina kako bi odlučila da znak mira treba razmjenjivati s dostojanstvom.
S bloga Uporan budi izdvajamo:
Kongregacija javlja da “ukoliko se predviđa da se pružanje znaka mira neće odviti prikladno, može se ispustiti. Ali kad se odvija, pružanje znaka mira mora biti činjeno s poštovanjem i dostojanstveno jer to nije liturgijski oblik pozdrava “dobro jutro” nego svjedočenje kršćanskog uvjerenja da je pravi mir dar Kristove smrti i uskrsnuća.”
Je li teško zamisliti organizaciju dovoljno učinkovitu da do ovog zaključka dođe u, recimo, devet dana? Ili devet minuta? Znam da će sada neki reći kako je Crkva uvijek bila oprezna i spora u donošenju važnih odluka i to stoji, ali jednostavno taj argument ovdje ne drži vodu.
Uočite, također, da je Kongregacija priopćila kako je potrebno učiniti SVE ŠTO JE POTREBNO da se izbjegnu zloporabe ovog čina. Moglo bi potrajati još devet godina prije nego što ova vijest dopre do neke župe. A to podrazumijeva da lokalne župne zajednice treba upoznati, a zatim i uvjeriti u argumente koji dolaze iz ove okružnice. Što se čini malo vjerojatnim, budući da su ti argumenti već jednom izneseni od strane pape Benedikta XVI. još 2005.-e godine.
Onda što je, zapravo, tijekom zadnjih devet godina Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata ostvarila po tom pitanju?
