Zašto su takozvane kršćanske zemlje toliko mlake kada se suočavaju s muslimanskim terorom?
Zato što smo tijekom pedeset godina postupno došli do toga da vrednujemo dobrote bez istine.
Po tome mislim da smo postali mlaki u našoj kršćanskoj vjeri. Prešli smo ili u labavu nevjeru, ili u hedonistički agnosticizam ili konačno u izravni ateizam.
Napuštajući našu vjeru napustili smo istinu, vjerujući da je moguće – pa čak i poželjno – moći biti dobar bez religije. Zaključili smo da su najslabiji i najplići oblici dobrote jedini koji postoje, te smo prihvatili od kršćanstva najlakše i najjednostavnije aspekte i odbacili sve ostalo.
Uzeli smo najsjajnije, ali uglavnom najbezvrjednije sitnice, te smo od toga izgradili svoju vlastitu bezbožnu humanističku religiju.
Zapadni kršćanski liberali stvorili su svoju novu religiju koja počiva na toleranciji. Prihvatili su političku korektnost umjesto ljubavi, plitki optimizam umjesto nade i ideologiju umjesto vjere.
Rezultat toga je da su otvorili svoje granice svakoj vrsti užasa, odbijajući vjerovati da takve strahote iz pakla zapravo postoje. Otvorili su svoje granice islamskim ekstremistima koji su otvoreno rekli da žele uništiti sve što je kršćansko i zauzeti im zemlju i pretvoriti je u islamsku državu.
Slijepi kao fundamentalisti koje osuđuju, liberalna ideologija zabranjuje im da kazne, isključe ili izbace bilo koga, te odbija priznati da uopće imaju nešto poput neprijatelja.
Njihov plitki optimizam njihova je zamjena za nadu, a to ih zasljepljuje od činjenice da je njihov natalitet ispod razine zamjene, da je njihova kultura već osuđena na propast i da je njihova zemlja na rubu kolapsa.
Tolerantna politička korektnost njihov je umjetan oblik ljubavi koji je mlak i nema ništa za ponuditi osim još više tolerancije i prihvaćanja svega i svakoga. Ti bi ljudi vjerojatno govorili i o “pravima” serijskog ubojice kada bi stupio u njihov dom.
Napadi u Parizu trebali bi biti poziv na buđenje.
Istinska dobrota nikada se ne može odvojiti od istine, a istina kršćanstva nikada nije mekana, slaba ili mlaka. Ona je uvijek hrabra. Ona zna kako se odgovara na nasilje i razumije da postoji stvar koja se zove zlo, a kada svi drugi pokušaji za uspostavu mira propadnu, onda se iracionalnom bijesu i nasilju mora suprotstaviti odgovornom, planiranom i odmjerenom pravdom.
Ja osobno ne vjerujem da kršćanski narodi Zapada imaju ono što je potrebno da zaustave prijetnju islamskog ekstremizma. Spasenje će zato možda trebati doći sa sjevera ili juga.
