“Stigli smo do kraja jedne tradicije i civilizacije koja je vjerovala da može sačuvati kršćanstvo bez Krista, religiju bez vjere, meditaciju bez žrtve, obiteljski život bez moralne odgovornosti, seks bez čistoće i ekonomiju bez etike. Završili smo naš eksperiment života bez Boga … “
Tako je nadbiskup Fulton Sheen opisao svijet prije više od osamdeset godina, dakle 1933.-e, a sigurno bi i sam Sheen bio užasnut brzinom kojom su njegove opservacije postale realnost u današnjem svijetu.
Na svom blogu LMS Chairman, Joseph Shaw tvrdi da se kao katolici ne možemo uistinu suočiti s liberalima na razini logike ili čistog razuma i pobijediti- dijelom i zbog toga što se fundamentalno razilazimo u početnim premisama po pitanju ‘dobra’ i ‘kraja’ čovječanstva. Dr. Shaw ukazuje na to da liberalni program počinje s razgovorom o slobodi, ali u konačnici samo zarobljuje, dok moć Vlade raste i ‘za dobrobit’ društva pokušava kontrolirati svaki aspekt ljudskog postojanja, a ‘zabluda’ liberalizma sama polako izbija na površinu.
On tvrdi– u što smo se mogli i sami uvjeriti, da kako liberalizam sve više raste, na kraju se i sam pretvara u totalitarizam. Dalje piše o detroniziranju Boga i postavljanju države na Božje mjesto. Tako država postaje idol koji su svi prisiljeni štovati i pokoravati mu se. Shaw, na kraju, okrivljuje i društvene konzervativce (ali isto tako bi mogli dodati i vjerske konzervativce), koji danas malo po malo pristaju na liberalnu agendu. Konzervativci ne uspijevaju mijenjati srca i um, pa ni evangelizirati, ne nude alternativu ‘svijetu’ i nikada neće biti u stanju ponuditi alternativu razornom stisku koji danas guši popularno društvo. (vidi esej u četiri djela na gore navedenom linku)
S druge strane Shaw razlikuje katoličku tradiciju od konzervatizma, naglasivši kako je tradicija uvijek radikalna i živa, jer se ne radi o čuvanju muzejskih eksponata, nego o suprotstavljanju liberalnim vrijednostima.
A kao što je Papa Benedikt jednom rekao:
“Vjernost Evanđelju ni na koji način ne ograničava slobodu drugih- naprotiv, ona služi njihovoj slobodi nudeći im istinu”, a “Istina otkrivena u Svetom pismu i Predaji, te artikulirana kroz Magisterij Crkve je ona koja nas oslobađa.“
