Naslovnica Crkva Zbog spolnih zlostavljanja u Francuskoj dovodi se u pitanje ispovjedna tajna

Zbog spolnih zlostavljanja u Francuskoj dovodi se u pitanje ispovjedna tajna

Francuska biskupa konferencija naizgled je pokušala poništiti jasne komentare biskupa Reimsa, koji je nedavno ponovio da nepovredivost ispovjedne tajne, koja proizlazi iz Božanskog zakona, zamjenjuje svaki zakon Pete Francuske Republike koji nalaže njezino kršenje.

Biskupovi komentari uslijedili su nedugo nakon izvješća u kojem se procjenjuje da je u Francuskoj 216.000 djece zlostavljano od strane klerika, redovnika ili redovnica od 1950. do 2020. Izvješće je preporučilo da se ispovjedna tajna ponovno razmotri kad je u pitanju zlostavljanje.

U nastavku teksta je analiza situacije u Francuskoj koju je napisao vlč. Gerald E. Murray, svećenik Newyorške Nadbiskupije, župnik u župi Svete obitelji te je doktorirao kanonsko pravo na Papinskom sveučilištu Gregoriana:

Francuska biskupska konferencija izdala je priopćenje 12. listopada 2021. nakon sastanka predsjednika konferencije, biskupa Erica de Moulins Beauforta i francuskog ministra unutarnjih poslova Geralda Darmanina.

Moulins Beaufort je 6. listopada za France Info rekao kako je „ispovjedna tajna bila i ostala imperativ za nas i kao takva je iznad zakona Republike“. U izjavi od 12. listopada, biskupska konferencija se ispričava što je Moulins Beaufort branio nadmoć ispovjedne tajne nad bilo kojim državnim zakonima: „Biskup Eric de Moulins-Beaufort je uspio razgovarati s gospodinom Geraldom Darmaninom o nespretnom odgovoru prošle srijede na France Info. Zadaća države je organizirati društveni život i regulirati javni red. Za nas kršćane, vjera apelira na savjest svake osobe, poziva nas da neumorno tražimo dobro, nešto što se ne može učiniti bez poštivanja zakona ove zemlje”.

U Izjavi se nastavlja: „Rasprostranjenost seksualnog nasilja i napada na maloljetne osobe koji su  otkriveni u izvješću Commission indépendante sur les abus sexuels dans l’Eglise (Nezavisne komisije za seksualna zlostavljanja u Crkvi) zahtjeva od Crkve da preispita svoju praksu u svjetlu ove stvarnosti. Stoga je potrebno raditi na usklađivanju prirode ispovijedi i nužnosti zaštite djece”.

Isprika je izvanredna. Kršćani su pozvani poštivati pravedne državne zakone i oduprijeti se nepravednim zakonima. Država nema pravo miješati se u sakramentalnu disciplinu Crkve. Odnos između Boga i čovjeka po pitanju sakramenta Crkve nije podložan uplitanju države. To je očito kršenje vjerske slobode francuskih katolika.

Još je izvanrednija tvrdnja da Crkva mora „ponovno proučiti, tj. preispitati“ (na francuskom relire) svoju praksu čuvanja ispovjedne tajne. Nijedna promjena u sakramentu ispovijedi nije moguća. Priroda ovog sakramenta, u kojem pokornik otkriva svoju savjest govoreći svoje grijehe svećeniku, a zatim prima odrješenje, zahtijeva da svećenik ne otkriva one grijehe koje je čuo s obzirom na udijeljenu moć opraštanja onih grijeha koje je pokajnik učinio i pokajao se znajući da će njegovo priznanje ostati tajna. Njegovo čin priznanja grijeha je između njega i Boga; a svećenik je Božji instrument i mora šutjeti o onome što je čuo. On bi trebao uputiti pokajnika da prizna sve zločine koje je možda počinio i predati se policiji, ali ne može dalje od toga i mora poštivati ispovjednu tajnu.

Primjedbe koje je biskupa Moulins-Beauforta iznio 6. listopada su upečatljive i nimalo nespretne jer odražavaju stalno učenje i praksu Crkve. Obrana sakramenta pokore nužno uključuje nepovredivost ispovjedne tajne. U kanonu 983 stoji sljedeće: „Sakramentalni je pečat nepovrediv; stoga ispovjednik ne smije riječima ni na bilo koji drugi način ni zbog bilo kojeg razloga nikako odati pokornika“.

Katekizam Katoličke crkve uči sljedeće (br. 1467): „Imajući u vidu osjetljivost i veličinu ove službe te dužno poštovanje prema osobama, Crkva izjavljuje da je svaki svećenik koji sluša ispovijedi obvezan, pod prijetnjom najstrožih kazni, obdržavati posvemašnju tajnu o grijesima koje mu je pokornik ispovjedio. Nije mu dopušteno govoriti ni o onome što je u ispovijedi saznao o životu pokornika. Ispovjedna tajna, koja ne dopušta izuzetaka, zove se »sakramentalni pečat«, jer ono što je pokornik očitovao svećeniku ostaje »zapečaćeno« sakramentom“.

Pritisak da se uhvate u koštac s užasnim otkrićem rasprostranjenog seksualnog zlostavljanja maloljetnika od strane svećenika u Francuskoj, ne smije dovesti do pokušaja francuskih biskupa da unište apsolutnu nepovredivost ispovjedne tajne.

Izvor