Milan Bandić je u Zagrebu, na ovim lokalnim izborima, pomeo svoje suparnike iz SDP-a. I dok politički analitičari u medijima traže neku grešku u strategiji šefa SDP-a Zorana Milanovića, nitko se ne usudi govoriti kako je Bandićev stav za vrijeme prepirke oko uvođenja spolnog odgoja u hrvatsko školstvo, mogao biti barem dio uzroka njegove nesumnjive popularnosti među zagrebačkim biračima. Da podsjetimo; Bandić je u očima mnogih komentatora bio politički mrtav prije godinu dana, a vladajuća stranka SDP je u međuvremenu sve učinila da ga diskreditira. Taman potkraj prošle godine, ministar prosvjete Željko Jovanović počinje s nasilnim uvođenjem zdravstvenog odgoja u škole i izaziva verbalni rat, ne samo s katoličkim udrugama nego i s vrhom Crkve. Prepucavanje traje a Bandić mudro promatra zbivanja. Kada je osjetio da je narod uistinu protiv uvođenja Jovanovićevog spolnog odgoja, on napravi dva ključna poteza a to su kao prvo, što je dao nalog za uklanjanje bogohulnih plakata koje je plasiralo kazalište Gavella, a drugo, kad je uručio gospođi Reisman medalju grada Zagreba. Oba slučaja bila su trn u oku političarima SDP-a i medijima koji ih budno prate, ali su ga afirmirali među vjernicima koji su mu zasigurno dali koji glas više. Moja procjena je da su glasači kaznili SDP u Zagrebu prvenstveno zbog Jovanovića jer se nekako ovaj slučaj najviše odvijao baš u Zagrebu. Zar su u SDP-u mislili kako im neki ministar može ući u rat sa samim zagrebačkim nadbiskupom i kardinalom, a da neće biti kažnjeni na izborima? Zasigurno su gospodarske neprilike utjecale na loš rejting SDP-a ali ipak, da su pali na samo dvadesetak i kusur posto glasova je neviđeno. Međutim, mediji ignoriraju ove činjenice i uzaludno traže razloge za Bandićev uspijeh, a skupljanje potpisa ovih dana je samo podsjetilo mnoge birače na probleme koje im je SDP uzrokovao pa je bilo i vrijeme da snose posljedice.
