Nastavljamo i danas s razmatranjima Mons. Charles Pope u Velikom Tjednu.
Postoji trenutak u Getsemanskom vrtu koji nam nudi vrlo dobro stajalište za Veliki tjedan, odnosno za cijeli naš život: Isus je bio u molitvi; a vrativši se nađe svoje učenike pozaspale pa im reče:
Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.
(Mt 26, 41).
Razmotrimo malo ovaj tekst i pogledajmo što bi nam mogao danas značiti.
Isus dolazi svojim učenicima i nalazi ih pozaspale. Veliki obračun se odvija između svjetla i tame, dobra i zla, sotone i Gospodina. No učenici, prve vođe Crkve, spavaju u ovom ključnom trenutku u povijesti čovječanstva. Nažalost, stvari se nisu puno promijenile od tog vremena.
A ako mislite da pri tom mislim samo na papu, biskupe, svećenike i đakone, neka svima bude jasno da pod “vođama Crkve” uključujem i roditelje i starješine u zajednici.
Mi svećenici prečesto ostajemo pospani i šutimo dok nam ljudi prolaze kroz teške kušnje i izlaganje užasnim grijesima i pogreškama. Sveto pismo dobro opisuje mnoge među klerom kada kaže:
Svi su mu stražari slijepi, i ništa ne shvaćaju. Svi su oni psi nijemi, ne mogu lajati. Sanjaju i drijemaju, najmilije im spavati.
(Iz 56, 10).
No, i mnogi roditelji, vođe kućne Crkve, su tragično izvan dodira s borbama njihove djece. Malo su upoznati s čim se njihova djeca bave, što slušaju ili što gledaju. Čini se da imaju drugih prioriteta od praćenja svoja djeca i toga da ih jasno pouče u vjeri.
Da, za sve nas- vođe Crkve, na razini župe i na obiteljskoj razini, mi jednostavno drijemamo, naoko nesvjesni velike kozmičke bitke koja se odvija svuda oko nas, prijeteći da proždre naš narod i našu djecu.
Ili možda imamo neki osjećaj strašne bitke, ali ne znamo što učiniti. Pod velikim stresom, tražimo svoj lijek. Možda kao učenici pijemo vino i drijemamo u vrtu dok se kritična bitka odvija oko nas. Okrećemo svoju pažnju od realnosti, gledamo fantazije na televiziji, ili se gubimo u virtualnim “odnosima” na Internetu, dok naši pravi odnosi čame. Stvarnost je prebolna, tako da uzimamo lijek kako bi odspavali na trenutak i pobjegli u – duhovan san, moralni san, pa čak i fizički san.
Samo čista milost Božja nas može spasiti. Kada bi Crkva ili svijet ovisili o ljudskim vođama ne bi nam bilo spasa. Da je Crkva ovisila isključivo o ljudima ne bi izdržala ni 20 minuta, i to u najboljem slučaju! Da, samo čista milost Božja nas može voditi. Bez Isusa, budnog i trijeznog u vrtu, mi bismo se sigurno izgubili.
Da, ovdje je opisan ozbiljan problem: dok oko nas bjesni kozmička bitka između dobra i zla, previše nas spava. I dok Božja milost može pomoći da se jaz zatvori, mi moramo biti spremni učiniti ono što Isus zapovijeda.
Isus kaže, bdijte i molite! Odnosno: “Probudite se, dođite sebi; budite trijezni!” Biti trijezan znači imati jasan um- koji je svjestan onoga što se događa, koji može jasno prepoznati znakove vremena. Trijezan um je u stanju prepoznati taktiku neprijatelja, izvore grijehe, i prepoznati njegove poteze. Trijezan um je tako u kontaktu s lijekovima milosti i zna kako ih primijeniti. Mi jednostavno moramo bdjeti i moliti!
Konkretno, naša molitva treba biti ukorijenjena u Svetom pismu i objavljenoj Istini Isusa Krista. Jednostavno, u današnjem svijetu razmišljanje je postalo odveć zagađeno pa ne možemo vjerovati da se i naš um neće zaprljati ako ga svaki dan ne očistimo Riječju Božjom.
Isus nastavlja: Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.
Nažalost, većina nas tumači ovaj odlomak kao izgovor, kao da nam je Isus dao dopuštenje misliti: “Pa, duboko u svom srcu želim učiniti ono što je ispravno, ali ja stvarno ne mogu to učiniti zbog moje tjelesne slabosti. Pa onda u stvarnosti to i nije moja krivnja. Trebao bih dobiti kredit za dobre namjere koje imam u srcu.“
Ovo nije samo pogrešna interpretacija onoga što nam Isus ovdje govori; to je grešno tumačenje. Isus ne kaže da nam je tijelo izgovor. On kaže da je naš duh voljan, da naš duh (Njegovom milošću) ima sposobnost prevladati nad slabostima tijela!
Trebamo se boriti protiv naše putenosti; to je istina; i to nam je jasno. Ali naš duh, onaj dio nas koji je otvoren Bogu, može nadvladati, ako dopustimo Duhu Svetom da ojača naš ljudski duh.
Drugim riječima, naš duh nam treba biti glavni prioritet, nasuprot našem tijelu. Ako nam je on broj jedan, onda ćemo otvoriti naš duh Božjem Svetom Duhu i biti ćemo ojačani – pa ćemo nadvladati iskušenja. I pobijedit ćemo Sotonine pokušaji da nas odvuče u pakao.
