Papa Franjo je na svojoj jučerašnjoj općoj audijenciji nastavio s katehezama o obitelji gdje je dotaknuo tzv. kontroverznu temu – odnos Crkve prema katolicima koji su u drugom, civilnom braku.
Cijelu katehezu prenijela je IKA pa je možete pročitati na Bitno.net-u.
Papa se uglavnom osvrnuo na učenje svojih prethodnika po ovom pitanju, pa poziva pastire da se „otvoreno i dosljedno očituje spremnost zajednice da ih prihvati i potakne, da sve više žive i produbljuju pripadnost Kristu i Crkvi molitvom, slušanjem Božje riječi, čestim sudjelovanjem u liturgiji, kršćanskim odgajanjem djece, s ljubavlju i služenjem siromašnima, predanim zauzimanjem za pravdu i mir“. Zanimljivo, fokus papinog govora se uveliko usredotočio na sudbinu djeca u ovakvim situacijama, o čemu govori i kardinal Schönborn u članku koji smo objavili jučer.
Kakvo je onda značenje papinog govora za nadolazeću Sinodu o obitelji?
Čini se da nema presudnu važnost za bilo koju stranu.
S jedne strane, papa Franjo uopće ne spominje prijedloge koje je kardinal Walter Kasper iznio pred konzistorijem kardinala prošle godine uoči izvanredne Sinode o obitelji. U stvari, on tvrdi da “Crkva dobro zna da je ta situacija u opreci s kršćanskim sakramentom“. Papa u biti naglašava kontinuitet sa svojim prethodnicima, Ivanom Pavlom II. i Benediktom XVI., i citira izvore u kojim oba prethodnika izričito odbacuju mogućnost davanja pričesti vjernicima u takvim situacijama, dakako, ako ne žive kao brat i sestra.
S druge strane, papa nije spominjao one dijelove gdje se izrazito zabranjuje pristup svetoj pričesti razvedenima koji su stupali u drugi civilni brak, nego jasno želi pronaći načine po kojima bi ovi ljudi mogli biti više povezani s Crkvom, osobito zbog utjecaja koje njihovo stanje može imati na njihovu djecu. Teško je ne oteti se dojmu da je papa mogao direktno citirati ili Ivana Pavla II. ili Benedikta i problem bi bio riješen. Na sinodi bi se moglo raspravljati o konkretnim problemima s kojima se obitelji suočavaju u današnjem svijetu umjesto da se toliko vremena troši na pobijanje argumenta liberalnih teologa.
Govor na općoj audijenciji, dakle, ne upućuje na ono što bi papa mogao učiniti kada nakon same sinode bude iznosio svoje zaključke, vjerojatno u apostolskoj pobudnici.
Ali, da podsjetimo, bez obzira na rasprave na samoj sinodi, odnosno glasanje oko neke točke koja bi mogla biti uključena u završno izvješće ili ne, papa na kraju samostalno donosi svoje zaključke, gdje može, ali i ne mora uvažiti mišljenje delegata na samoj sinodi.
A ovom prilikom vrijedi citirati Benedikta XVI., koji u svojoj postsinodalnoj apostolskoj pobudnici o Euharistiji Sacramentum Caritatis prije samo osam godina govori o stanju razvedenih i ponovno vjenčanih vjernika u br. 29, gdje se ne ustručava opisati to kao „osjetljiv i složen pastoralni problem“. :
Biskupska sinoda je potvrdila praksu Crkve, utemeljenu na Svetom pismu (usp. Mk 10, 2-12), da ne pripušta sakramentima rastavljene i ponovno vjenčane jer njihovo stanje i njihova životna situacija objektivno protuslove onom sjedinjenju Krista i Crkve koje je označeno i postvareno u euharistiji. Pa, ipak, rastavljeni i ponovno vjenčani, usprkos svojoj situaciji, nastavljaju pripadati Crkvi koja ih prati posebnom skrbi u želji da njeguju, koliko god je to moguće, kršćanski stil života sudjelovanjem na svetoj misi (iako bez primanja pričesti), slušanjem Božje riječi, euharistijskim klanjanjem, molitvom, sudjelovanjem u životu zajednice, povjerljivim razgovorima sa svećenikom ili učiteljem duhovnoga života, vršenjem djela ljubavi, djelima pokore i kršćanskim odgojem djece. (29)
Mislim da je sve rečeno.
