Ljubav prema Bogu je prva od svih, a njena djelotvornost pronalazi svoj izričaj u ljubavi prema bližnjemu… Tu međupovezanost Isus ističe kao temelj i srž deset Božjih Zapovijedi i kao njihovo sažeto tumačenje, oslobođeno tako od svih kompliciranja.
Prvo čitanje: (Izl 22, 20-26)
Nedavno je odjeknula vijest kako su starici za dug od 7 KN, koji je bio ostao neriješen ne njenom krivnjom nego zbog propusta službenice, narasle kamate na 1500 kuna, te kako joj je zbog toga blokirana mirovina.
Najosjetljivije i najranjivije kategorije ljudi su prema Bibliji istinski siromasi i udovice. Riječ je o ljudima koji nemaju materijalne sigurnosti ili nekoga tko bi ih štitio.
Zato nas Crkva uči kako tlačenje takvih spada u posebno tešku kategoriju grijeha koji se nazivaju u Nebo vapijući grijesi, a to su grijesi koji vape za Božjom osvetom.
Gospodin od nas traži da imamo posebno suosjećanje za takve osobe i da dignemo glas u njihovo ime.
Pripjevni psalam
Ps 18, 2-4.47.51: Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!
Drugo čitanje: (1 Sol 1, 5c-10)
Pavao pohvaljuje Solunjane kako su postali uzor vjernicima (vidi 1 Sol 1, 7), a što također potiče i nas na istu djelotvornu vjeru, zauzetu ljubav i postojanu nadu (vidi 1 Sol 1, 3).
Znak istinski obraćenog srca je ona osoba koja postaje uzor vjernicima, a uzor potiče na nasljedovanje istoga primjera života.
Evanđelje: (Mt 22, 34-40)
Židovskim vjerskim vođama sve je više smetalo to što se narod sve masovnije okupljao oko Isusa i slušao njegovu riječ… Zato su ga pokušavali raznim pitanjima iskušavati, a sve kako bi ga mogli optužiti.
Jedno od tih pitanja čuli smo prošle nedjelje, koje su Isusu postavili farizeji i herodovci, a ticalo se plaćanja poreza caru. Nakon njih su došli saduceji sa svojim trik pitanjem o uskrsnuću, budući da su oni nijekali uskrsnuće.
Evanđelje današnje nedjelje donosi nam treće pitanje koje su Isusu postavili farizeji, a nakon što su čuli kako je svojim odgovorom ušutkao saduceje. Tako zakonoznanac, da ga iskuša, postavlja pitanje: „Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?“
Budući da je riječ o zakonoznancu, a to znači o vrsnom poznavatelju Mojsijeva zakona na kojem je počivalo židovstvo, bio je to na neki način pokušaj iskušavanja Isusove pravovjernosti. Isusov odgovor je takav da mu ni zakonoznanac nema što dodati, nego potvrditi i zaštjeti.
Ljubav prema Bogu je prva od svih, a njena djelotvornost pronalazi svoj izričaj u ljubavi prema bližnjemu… Tu međupovezanost Isus ističe kao temelj i srž deset Božjih Zapovijedi i kao njihovo sažeto tumačenje, oslobođeno tako od svih kompliciranja.
Tako, u prvoj zapovijedi ljubavi prema Bogu sadražne su prve tri Božje zapovijedi, a u drugoj zapovijedi ljubavi prema bližnjemu sadržane su ostalih sedam Božjih zapovijedi. Bez zauzete ljubavi (vidi 1 sol 1, 3) nije moguće držati se Božjih zapovijedi!
LJUBAV PREMA BOGU OSLOBAĐA SRCE ZA ČOVJEKA…
DJELA LJUBAVI POTVRĐUJU OSJEĆAJE SRCA… SAME PRIČE ODLAZE U VJETAR…
Zvali su ga „Apostol Beča“, sv. Klement Hofbauer: obilazio je ulicama Beča proseći za „svoje siromahe“. Jednom je tako ušao u gostionicu i od stola do stola prosio. Kad je prišao jednom stolu i zamolio: „Molim vas udijelite nešto za moje siromahe.“, jedan se čovjek ustane i pljune ga. Klement mirno na to kaže: „Hvala. Ovo je bilo za mene, a sad vas molim nešto za moje siromahe.“ To je onoga toliko razoružalo da je dao sve što je imao.
To su svjedočanstva i uzori vjere po kojima riječ Gospodnja odjekuje a da nije potrebno ni govoriti, kako piše i Pavao Solunjanima (vidi 1 Sol 1, 5c-10).
LJUBAV PREMA BOGU OSLOBAĐA SRCE ZA ČOVJEKA, A SEBIČNOST ZAROBLJAVA.
Ako se ljudi ne okrenu Bogu njihovi i najbolji planovi će propasti… – tako je nedavno nadahnuto rekla jedna mudra starica.
Mnogi su danas okrenuti sami sebi zato nisu sposobni susresti Boga života, a onda ni živog čovjeka, i tu je njihova tragedija. Gledajući samo sebe takvi ne mogu otići dovoljno daleko da bi vidjeli nešto više, pa zato žive u strahu od drugoga i čame u samoći…
Drugi se tako promatra kao prijetnja, a ne prilika koja mi se pruža… Zbog straha od drugoga nastaju samo planovi o (samo)uništenju …
Tako funkcionira svijet bez Boga, a ljubav prema Bogu oslobađa srce za čovjeka… Tada drugi postaje moja prilika koju mi pokazuje Bog.
Jer žena neće nikad postati majka ako se boji života… Muškarac neće postati otac ako se boji podijeliti svoje srce i podmetnuti ramena da djeca postanu ljudi (a ne nakaze)…
Jedan misionar je pričao o jednom plemenu na Pacifičkim otocima u kojem drže da je jedan od najvećih grijeha kad netko jede sam. Oni će zato rađe gladovati i po tri, četiri dana dok ne nađu nekoga s kim će moći podijeliti hranu.
Za požrtvovnost i darežljivot potrebna je nesebična ljubav… Bez toga svijet tone u kaos, u ništavilo… Kaos je posljedica života bez ljubavi, a svijet koji se gradi na kaosu, na tuđoj nesreći, na lihvarenju, na ucviljenim udovicama, na siročadi…, takav svijet nema budućnosti…
Ne postupaj prema siromahu kao lihvar! Ne nameći mu kamata! – snažno danas odjekuje u ovom vremenu Božja riječ (vidi Izl 20, 24). Tek kad se čovjek okrene Božjim mjerilima počinje prava obnova…
Koja je najveća zapovijed jasan je Gospodin: život se gradi u odnosu s Bogom i naše čitavo biće prima iz ljubavi prema Bogu. Tu nam se vraća naša cjelovitost iz koje se onda pokreće ispravan odnos prema drugom čovjeku.
Božja osuda (gnjev Božji) stiže sve one koji su u svom životu odbacili poruku ljubavi (života)…
ONAJ TKO ODBACUJE PORUKU LJUBAVI POSTAJE UBOJICA…
Ništa nije dragocjenije za mene u ovom trenutku nego dobro moga oca. On je bio uvijek uz mene, a sada ja želim biti uz njega – tako je rekao jedan sin, koji je napustio posao kako bi sa svojim ocem bio u njegovoj bolesti, onima koji su ga nagovarali suprotno.
Koliko ja doživljavam u svojim postupcima brigu za drugog čovjeka kao svoje vlastito dobro? Ili me uopće nije briga za njega sve dok je meni dobro? Ipak, nije moguće moje dobro bez dobra moga bližnjega.
Ako ne shvatimo da smo mi zapravo čuvari svoje braće onda gubimo na svom dostojanstvu… Kajin koji je odbio biti čuvar svoga brata postao je njegov ubojica.
Uvijek kad nas nije briga za drugoga mi odbacujemo ljubav i postajemo ubojice, rušitelji…
A svakome od nas Bog na vrijeme kaže – Zašto ti je lice namrgođeno? … i svakoga od nas prije ili poslije sustiže pitanje – Gdje ti je brat? Izgled našeg lica ovisi o našem odgovoru… Naše lice je odraz vrste ljubavi koju živimo, kakva je i ima li je uopće.
Svakome od nas bit će na vagu postavljene tri mjere: mjera ljubavi prema Bogu, mjera ljubavi prema bližnjemu i mjera ljubavi prema sebi samome…
Isus jednom prilikom kaže u svezi toga – Što god ste učinili jednom od ovih mojih najmanjih meni ste učinili…
Dostojevski priča priču o staroj ženi u Paklu. Anđeo dolazi do nje i kaže joj – Jesi li ikada u svom životu učinila neko dobro? A ona odgovara – Da, … jedanput sam dala mrkvu prosjaku. Anđeo će joj na to – U redu.
Pružit ću ti mrkvu dolje u pakao a ti se čvrsto uhvati za tu mrkvu i ja ću te izvući van. Ali naravno, kada su tisuće duša koje su bile oko starice vidjele nju kako se izvlači viseći na mrkvi oni su se uhvatili za nju. A ona se tada okrenula prema njima i rekla – Silazite. Samo sam ja ona koja će biti izvučena. Nakon toga su svi pali natrag dolje … ali i mrkva, i stara žena.
Da, moje spasenje ovisi o tome koliko je moja mrkva pružena drugima iz ljubavi, a koliko je ona samo način da ih lupim batinom…
…O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci. – reče Gospodin.
Sa stranice dominikanci.hr
